Rusija širi svoj utjecaj u Africi
3. juni 2018
Demokratska Republika Kongo traži nove prijatelje. Golema država u srcu Afrike se dugo smatrala partnerom Zapada, kao što su i mnoge nekadašnje kolonije zadržale barem gospodarske odnose sa bivšim vladarima. Ali zapad „gnjavi": DR Kongo je opustošena brojnim ratovima koji su se vodili između 200 etničkih zajednica koje tamo žive, a tu su opet i vjerski sukobi. Onda dolaze i ukori tamošnjoj vladi zbog korupcije i nedostatka demokracije – na indeksu demokracije lista The Economist iz 2017. DR Kongo je na 159. mjestu od ukupno 167 država na popisu,
Zato su vladi DR Konga dojadile pridike i radije je „iz ladice" izvukla stari sporazum potpisan još 1999. Iako francuska postaja RFI podsjeća kako taj sporazum nikad nije proveden, već je onda DR Kongo dogovorila sa Rusijom isporuku ruskog oružja i obuku njenih vojnika u Rusiji.
Tenkovi se čine boljim od glasačkih listića
Ali to bi se sad trebalo promijeniti i parlament DR Konga bi trebao „raspraviti" to pitanje i naložiti da se sporazum sa Moskvom konačno počne provoditi. Rasprava bi mogla trajati kratko ako će slušati želje tamošnjeg diktatora Josepha Kabile. Jer ako se pitaju zaštitnici ljudskih prava na Zapadu, Kabila se mora smatrati diktatorom: njemu je predsjednički mandat istekao još prije dvije godine, ali odbija raspisati nove izbore. Čak i da ih raspiše, već na izborima 2011. je pokazao da – u slučaju sumnji u ishod – radije pošalje tenkove na ulice. A Moskva ima mnogo manje problema poslati mu nove tenkove nego zapadne zemlje.
Slično je i susjednoj Srednjoafričkoj Republici (mjesto 164. od 167 zemalja na Indeksu demokracije – iza nje su još samo Čad, Sirija i Sjeverna Koreja). Ipak, čak je i Vijeće sigurnosti UN-a odobrilo njenu vojnu suradnju sa Rusijom, isporuku oružja i municije i prisustvo ruskih „vojnih stručnjaka" u toj zemlji. Jer Moskva ne postavlja „suvišna" pitanja: „I jedna i druga od ove zemlje imaju napete odnose sa Zapadom i Rusiji se tako ukazuje prilika proširiti svoje prisustvo, steći utjecaj i razviti privredne odnose", objašnjava francuski stručnjak za Afriku Roland Marchal.
Rudna bogatstva za oružje
Vojna suradnja je u pravilu tek početak šire suradnje: to je prilika ruskoj vojnoj industriji prodati svoje oružje, ali obzirom da takve zemlje rijetko imaju gotovinu na raspolaganju, plaća se u sirovinama. Za Rusiju je i u tom području Afrika na kojem se još može sklopiti mnogo dobrih poslova: po nalazima britanskog instituta Chatham House, trenutno samo oko 3% ruskog izvoza oružja i vojne opreme odlazi u Afriku.
„Mnoge zemlje Afrike imaju problema doći do oružja. Rusija nema iste kriterije za isporuku kao zemlje Zapada, ona niti tu ne postavlja pitanja o stanju ljudskih prava niti na to gleda kao na moguće ratno žarište. Tu se vidi tek prilika proširiti tržište", smatra Paul Stronski, stručnjak za Rusiju iz američkog instituta Carnegie Endowment for International Peace.
Za rusko oružje na raspolaganju stoje rudna bogatstva. DR Kongo ima mnoštvo dragocjenosti: koltan, kobalt, zlato, dijamante... I Srednjoafrička Republika ima mnogo toga, a Rusija im može pomoći i u eksploataciji: „U okviru postojećih sporazuma, Rusija istražuje mogućnost ta rudna bogatstva vaditi na zajedničku korist", kazao je ovog marta i pomoćnik direktora Odjela za informiranje ruskog ministarstva vanjskih poslova Artiom Kožin. Rusija je zapravo i sama izvoznica sirovina, tako da joj je tu mnogo važnija mogućnost tamo proširiti svoju industriju. Tu niti francuski stručnjak Marchal ne osporava kompetentnost Rusije: „Rusija ima velikih iskustava u vađenju rudnih bogatstava i u eksploataciji nafte".
Embargo UN na isporuku oružja
Vlastodršci tih afričkih zemalja se raduju ruskom oružju: teoretski, nad Srednjeafričkom Republikom postoji embargo na isporuku oružja jer je još od 2013. kada je UN dodijelio mandat Francuskoj da tamo pošalje vojne snage, u dubokoj krizi. I u toj, po međunarodnim kriterijima, najsiromašnijoj državi na svijetu je gotovo nemoguće sagledati sve paravojne trupe i oružane pokrete, koji se međusobno bore za prevlast kako etničkih zajednica tako i sukoba kršćana i muslimana. Koncem 2015. je jedan od pobunjenika na sjeveru proglasio neovisnu republiku, a mir bi trebali jamčiti oko 14 tisuća pripadnika snaga Ujedinjenih naroda.
No, ne bi bio prvi slučaj da je embargo na isporuku oružja zapravo doveo do još veće eskalacije sukoba. Zato vlada predsjednika Faustina Arhanvea Touadera (uzgred, to je nestranački kandidat i sveučilišni profesor matematike koji je 2016. pobijedio na izborima) odbija prihvatiti embargo i teži suradnji sa Rusijom. Političar Centralnoafričke Republike Aristide Brian Reboas tvrdi: „Embargo na isporuku oružja je povećao anarhiju i osnažio razne milicije, a oslabio je službenu vojsku države."
Posjeta nekadašnjim saveznicima u Africi
Tako i ova zemlja, baš kao i DR Kongo rado traži prijateljstvo sa Rusijom pa makar iz taktičkih razloga, misli francuski stručnjak Marchal: „Takvim vladama, koje su izložene pritisku, je odnos sa Rusijom neka vrsta životnog osiguranja. Već time što te zemlje žele prijateljstvo sa Moskvom, one imaju bolje karte u pregovorima sa Zapadom kako bi dobili veće ustupke." Sve u svemu, Marchal smatra kako tu ima mnogo sličnosti sa periodom hladnog rata: i tada su mnoge zemlje Afrike bile „nesvrstane", ali su zapravo često mijenjale strane.
Zasad je teško reći, kako će dugoročno izgledati suradnja Rusije sa te dvije afričke zemlje, ali su stručnjaci prilično sigurni da utjecaj Rusije neće ostati samo na Demokratskoj Republici Kongo i Centralnoafričkoj Republici. „Rusija želi proširiti svoj utjecaj u Africi", uvjeren je Paul Stronski. On podsjeća da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ovog proljeća posjetio šest zemalja Afrike: Angolu, Etiopiju, Mozambik, Namibiji i Zimbabve. Sve su to bile države Pokreta nesvrstanih kojeg su osnovali Tito, Naser i Nehru i koje su zapravo njegovale i bliske odnose sa nekadašnjim SSSR-om.