Safari kroz Hercegovinu

Jedan od najljepših dijelova Bosne i Hercegovine, njen najjužniji kraj, znan kao Stara Hercegovina. Priroda jedinstvena, nezamisliv spoj hercegovačkog krša, šuma i vode. Kraj, nepošteno zapostavljen od nekih politika i vlada, na putu je da ponovo doživi svoj turistički procvat. Nakon planinskih prevoja, krških polja i jezera, kao biser na kraju puta – Trebinje.

Nacionalni par Sutjeska najstariji je i najveći Nacionalni park u BiH. Rijetko koji park te vrste baštini kulturno-historijske spomenike, prelijepe planine, među kojima i najviši vrh u BiH – Maglić, i jednu od najvećih prašuma i prirodnih rezervata u ovom dijelu Europe – Perućicu. Spomenik borcima palim u Drugom svjetskom ratu, djelo Miodraga Živkovića još uvijek plijeni pažnju turista.

Nastavljajući put ka jugu, ka Trebinju, spuštajući se sa Čemerna, puca ravnica – Gatačko polje. Prostire se na nekih 60 kvadratnih kilometara, na nadmorskoj visini od 840 metara. Idealno za stočarstvo i ovčarstvo, pa su gatački sir i kajmak već tradicionalno poznat brand ovih krajeva.

Jezero Klinje nadomak Gacka najstarije je vještačko jezero u BiH, akumulirano još krajem 19. stoljeća za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja. Iz tog razloga izgrađena je i kamena lučna brana, prva na Balkanu.

Osim što je i svojevrstan prirodni i historijski spomenik, Klinje svojom ljepotom, mirom i umjerenom klimom privlači turiste, ali i ribolovce, budući da je jezero bogato kalifornijskom i potočnom pastrmkom i jezerskom zlatovčicom.

Trebinje. Grad koji je stoljećima bio na putu trgovcima iz Dubrovnika ka Europi. U centru grada, u hladovini platana, odvija se život grada. Turisti, ali i domaće stanovništvo, tu se druže, sastaju, dolaze kupiti domaće, tradicionalne proizvode - sirove, med, ljekovite trave i pripravke, ali i domaće voće i povrće iz okolnih sela.

Trebišnjica, ponornica koja se povremeno odluči skriti pod zemlju, na svom površinskom toku prava je ljepotica. Njena mirnoća dok prolazi pored obalnog raslinja u rani zalazak sunca, naprosto je hrana za oči i dušu.

Trebinje je prava riznica kulturno-historijskog naslijeđa, sa više od 80 nacionalnih spomenika. Mještani se šale da je jedan nedavno izgrađen – velelepni, pomalo kičasti dvorac Rodoljuba Draškovića, sa zidinama i kapijom oko posjeda na putu ka manastiru Tvrdoš. Građevina, kažu, za sada izaziva velik interes mladenaca, koji se žele fotografirati upravo na njenom ulazu.

Osman Pašina džamija u centru Starog grada u Trebinju sagrađena je 1726. godine. Gradnju je naredio trebinjski kapetan Osman Paša Resulbegović. Građevina je spaljena 1993. godine, a prvi pokušaj obnove 2001. godine je spriječen kamenovanjem i nasilnim protestima. Džamija je ipak obnovljena 2005. godine.

Mediteransko raslinje, lijepo uređena kamena okućnica i tirkizno plavi oldtimer – Škoda, neodoljivo podsjećaju na scene sa Azurne obale. Radi se o dvorištu u sklopu kompleksa Manastira Nova Gračanica na brdu Crkvina iznad Trebinja. Radi se o trećoj replici Gračanice na Kosovu.

Nova Gračanica na Crkvinama ponad Trebinja, građena u bizantijskom stilu, baš kao i ona na Kosovu, posljednja je želja velikog hercegovačkog pjesnika Jovana Dučića, čiji su posmrtni ostaci prenijeti iz Chicaga, gdje je pjesnik živio i umro, te sahranjeni u grobnici u manastiru.

Kameni Arslanagića most podigao je 1574. Mehmed Paša Sokolović. Postavljen je i Arslan-aga da čuva most i naplaćuje mostarinu, a oko mosta je niklo i selo – Arslanagića. Zbog akumulacije je ova građevina promijenila mjesto i prebačena u grad, a tokom posljednjeg rata tadašnji gradonačelnik Trebinja Vučurević, most je preimenovao u Perovića most, tvrdeći da Arslanagići potiču od Perovića.

Manastir Tvrdoš jedan je od najstarijih u zemlji. Prema predanju, manastir je osnovao Sv. Car Konstantin i majka mu, Jelena Anžujska, čiju mumificiranu ruku monasi još uvijek čuvaju uz oltar manastirskog hrama Uspenja Presvete Bogorodice. Osim popularnosti među vjernicima i turistima, manastir je nadaleko čuven i po svojim vinima.

Crkva Sv. Nikole uzdiže se iznad napuštenog sela Kotezi, u kamenu hercegovačkih planina. Osipanje stanovništva, u potrazi za poslom i modernim gradskim životom, započelo je još prije rata, a nakon posljednjeg rata u BiH u selu su ostale tek dvije starice, od kojih jedna čuva i ključ crkve.

Iako znatno oštećena i ruševna, minaret džamije Muje Kotezlije, u selu Kotezi kod Ljubinja, još uvijek prkosi vremenu. Sagrađena je u 15. stoljeću i smatra se najstarijom džamijom na ovim prostorima. U džamiji nema vjerskih obreda – nema ko da klanja, jer nema stanovništva, osim dvije starice, katolkinje, koje se, osim o lokalnoj crkvici, brinu i o Mujinoj džamiji.