1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sirijska katastrofa

Kersten Knipp / Mehmed Smajić14. mart 2015

Prije četiri godine su Sirijci digli svoj glas protiv Asadovog režima. Protesti su prerasli u rat s mnogo frontova. Na scenu su ubrzo stupili džihadisti koji sada garantuju Asadov politički opstanak.

https://p.dw.com/p/1Eom1
Foto: Getty Images

Na ogradama i zidovima kuća u gradu Daraa na jugu Sirije su se polovinom marta 2011. godine pojavili natpisi „Narod želi pad režima“. Neke od njih su napisali učenici koji su kasnije uhapšeni. To je podstaklo stanovnike grada da izađu na ulice. Snage sigurnosti Asadovog režima su na demonstrante otvorili vatru. To je opet bio povod da se u narednim danima i sedmicama još više Sirijaca pobuni protiv okrutnog odnosa vladajućeg režima. I protiv tih demonstracija se režim odlučno borio što je izazvalo spiralu nasilja u kojoj je do danas poginulo skoro 250.000 Sirijaca. Zemlju je napustilo četiri miliona ljudi, dok je unutar zemlje u izbjeglištvu šest i po miliona osoba.

Sirijske izbjeglice u Turskoj
Sirijske izbjeglice u TurskojFoto: picture-alliance/dpa/S. Suna

Sirijci odavno ne bježe samo od nasilja Asadovog režima. Istovremeno sigurnost traže bježeći što dalje od zločina koje vrše džihadisti iz grupa kao što su Al-Nusra Front i prije svih „Islamska država“. Oni se u okupiranim područjima nemilosrdno odnose prema svakom koga smatraju „nevjernikom“.

"Standardni repertoar diktatora"

Britanski politolog Nadim Shehadi u intervjuu za Deutsche Welle je rekao da je i sam Asad doprinio tako brzom širenju džihadista u Siriji i susjednom Iraku. Za Asadov režim nije bilo boljeg sredstva nego da se ukloni sa nišana. „Takvi postupci spadaju u standardni repertoar diktatora. Otvaraju se zatvori i na slobodu puštaju kriminalci i zločinci. Čovjek potpiruje haos, kasnije se bori protiv njega i na taj način vraća svoj legitimitet“, kaže Shehadi.

Pogled Međunarodne zajednice na Siriju se zaista promijenio. U prvoj godini rata su u centru pažnje bila zvjerstva Asadovog režima, a sada su na to mjesta došla zlodjela pripadnika „Islamske države“. Odrubljivanje glava, spaljivanje jordanskog pilota i bacanje ljudi sa višespratnica: pripadnici „Islamske države“ su svojim neobuzdanim nasiljem zapanjili kako muslimane tako i one koji to nisu.

Kada je teroristička organizacija u ljeto 2014. godine proglasila Kalifat, postalo je jasno da njihova borba za vlast ne poznaje granice. Atentatima u drugim zemljama regiona kao i u Evropi, Kanadi i Australiji, džihadisti ne ostavljaju nikakvu sumnju u to da širom svijeta imaju mrežu simpatizera i potencijalnih saboraca koji su spremni djelovati u svako doba i na svakom mjestu.

Vojna akcija protiv IS-a je neophodna, ali i nedovoljna

„Islamska država“ je pod pritisak stavila i Međunarodnu zajednicu. Međunarodna koalicija predvođena SAD je preuzela borbu protiv džihadista. „Drugo rješenje trenutno ne postoji“, kaže politolog Barah Mikaïl sa instituta FRIDE u Barseloni. Dugoročno problem ne može biti riješen samo vojnim putem. „Trenutno nemamo napretka ni na političkom planu. Situacija ne izgleda tako da se može zaključiti kako se može pregovarati sa `Islamskom državom`“, kaže Mikaïl.

Borba protiv IS - savez sa pobunjenicima?

Mikaïl u intervjuu za Deutsche Welle kaže da „IS“ stavlja Međunarodnu zajednicu pred dugoročne izazove. Trenutno je važno spriječiti proces regrutovanja novih pripadnika „Islamske države“. S obzirom na trenutno aktivne borce „Islamske države“ to neće mnogo pomoći jer su oni odlučni da u toj borbi, u slučaju nužde, daju i svoj život. Međutim, simpatizeri i potencijalni saborci bi se mogli spriječiti da se priključe „IS“. „To može uspjeti samo uz bolju integraciju u zapadno društvo i ako se na Bliskom istoku riješe centralni problemi poput korupcije ili nezaposlenosti. Ukoliko to ne uspije, „Islamska država“ će privlačiti sve više ljudi“, kaže Mikaïl.

U svjetlu zločina „Islamske države“ Asad u očima zapadnih država više nije neprijatelj broj jedan. Za razliku od džihadista on i njegov režim nisu legitimni, ali su predvidivi i garant su regionalne, ako ne i međunarodne stabilnosti. „Obamina vlada je sada jasno stavila do znanja da želi da Bašar al-Asad ostane na vlasti“, kaže Nadim Shehadi i dodaje: „Ona u Siriji ne želi novu vladu.“

Asadovo dobijanje na vremenu

Asadov režim i dalje se bori protiv svojih protivnika. Zbog toga pate prije svih oni ljudi koji žive na teritoriji pod kontrolom „Islamske države“. Asadov vojni aparat u borbi protiv džihadista se ne osvrće na civile. Gradske četvrti pod kontrolom „IS-a“ su na meti raketnih napada u kojima pored džihadista ginu i civili.

Osuđen na propast: Staffan de Mistura i Bašar al-Asad
Osuđen na propast: Staffan de Mistura i Bašar al-AsadFoto: picture-alliance/dpa

Međunarodna zajednica je i dalje bespomoćna protiv takvih akcija. List Al-Sharq al-Awsat je nedavno objavio gorak bilans do sada neuspješnih mirovnih napora UN-ovog izaslanika za Siriju Staffana de Mistura. „Sirijci, osim nekoliko njegovih fotografija na kojim se smije pored Bašara al-Asada, nisu ništa drugo vidjeli. Njegova misija je kap na užarenom kamenu“, piše list. „Trebala su mu četiri mjeseca da postigne prekid vatre u jednoj četvrti u gradu Alepo. I to u jednoj zemlji koja se svaki dan stalno uništava“, piše Al-Sharq al-Awsat .