Slab OHR najopasniji za stabilnost BiH

U svom posljednjem izvještaju o BiH, Međunarodna krizna grupa (ICG)) naglašava da su u zemlji prisutni inercija i oprečni politički stavovi. Posljednji nastupi visokog predstavnika Valentina Incka i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Nikole Špirića, pred Vijećem sigurnosti UN-a, pokazuju da su oni predstavili dva izvještaja koji kao da opisuju dvije različite zemlje, kaže za Deutsche Welle Marko Prelec, direktor ICG-a za Balkan. Prema njegovim riječima to nije novitet, iako je vidljivo je produbljivanje razlika u stavovima. Kada se radi o mogućem daljem „odjeku“ ovih nastupa Prelec kaže: „Već duže vrijeme UN nisu naročito angažovane u BiH. O tome govori i činjenica da su jednoglasno i gotovo bez ikakve diskusije prihvatile produžetak mandata EUFOR-a. Ali ovakvi izvještaji su i obaveze formalne prirode. Oni govore nešto o političkim odnosima unutar zemlje, ali ne i više od toga.“

Inercija i oprečni stavovi u BiH

U ICG ističu da iako se u BiH ne osjeća naročita napetost i tenzija, „ispod površine“ postoje ozbiljni politički problemi. U zemlji postoji snažna inercija, što među domaćim političarima, što u međunarodnoj zajednici. Kao glavni razlog tome, Marko Prelec ističe postojanje oprečnih političkih stavova prema BiH: „Najlakše je kad imate takve stavove jednostavno ne raditi ništa. Upravo je zadržavanje sadašnje međunarodne politike slabog OHR-a, najopasnija varijanta za stabilnost BiH.“

Ukoliko Vijeće za implementaciju mira (PIC) produži mandat OHR-a duže od prvih par mjeseci 2010. godine, a pri tome ga značajno ne ojača, BiH će, navodi se u izvještaju ICG-a, biti suočena sa konfrontacijom između Republike Srpske i OHR-a iz koje niko neće izaći nepovrijeđen. Pri tome bi funkcionisanje same države moglo biti dugoročno narušeno.

ICG: Najbolji scenario - zatvaranje OHR-a

Jedno od mogućih rješenja za trenutnu situaciju u BiH ICG vidi u jačanju samog mandata visokog predstavnika. Marko Prelec objašnjava: „To nije idealno rešenje i to bi bio korak unazad u procesu preuzimanja odgovornosti od strane same države. Međutim i to je bolje rješenje od sadašnje situacije postojanja visokog predstavnika bez dovoljne podrške i mogućnosti implementacije odluka. To je opasno, jer prije ili kasnije dovodi do krize.“

Ipak najbolji scenarij za BiH, Marko Prelec vidi u zatvaranju OHR-a, pri čemu bi ulogu u stabilizaciji države i zaštite Dejtonskog sporazuma preuzeli EUFOR, NATO i EU, dok bi se ogovornost za unutrašnju politiku BiH prepustila samoj zemlji: „To bi popunilo trenutnu prazninu stvorenu nemogućnošću Visokog predstavnika da implementira svoje odluke, a uklonilo bi glavni alibi domaćih političara, koji se kriju iza Visokog predstavnika u očekivanju da će on uraditi ono za šta oni ili nisu sposobni ili ne žele. Više ne bi bilo ni ubiranja poena u praznim napadima na Visokog predstavnika.“

Minimalne reforme kao uslov za kandidaturu

Iz EU u više navrata je pominjano da u BiH ne postoji više sigurnosni rizik. Međutim konstatuje se i sve veće nestabilnost u politikom okruženju. Zemlja ima samo dva puta, napredak koji podrazumeva postizanje dogovora i preuzimanje odgovornosti ili regresiju, koja u ovom trenutku podrazumijeva i stanje stagnacije. Iz ICG pozivaju bosansko-herecgovačke političare da postignu kompromis oko makar minimalnih ali bitnih reformi, a EU se poziva da potom pozove BiH da podnese kandidaturu za članstvo u familiji evropskih naroda.

Autor: Marina Maksimović

Odg. urednik: Jasmina Rose