Slovenija i Austrija ne smiju vraćati izbjeglice u Hrvatsku
9. juni 2017"Po mišljenju Evropskog suda (EuGH) bilo je dopustivo da zemlje s vanjskom granicom EU propuste tražitelje azila u vrijeme jake navale izbjeglica u druge zemlje, a da ih ne registriraju ili čak sprovode postupak o azilu", piše Frankfurter algemajne cajtung (FAZ). To je mišljenje Evropskog suda koje je objavila glavna državna odvjetnica Eleanor Sharpson u Luksemburgu. Razlog je taj što bi "zbog izvanredne situacije izbjegličke krize, dakle velikog broja tražitelja azila, ona država koja je bila mjerodavna za provjeru zahtjeva za azilom" bila preopterećena. Glavna tužiteljica Evropskog suda je dobila zadaću izraditi ekspertizu u vezi sa slučajevima u kojima su Slovenija i Austrija vraćale one izbjeglice u Hrvatsku koje su zahtjeve za azilom podnijele u tim zemljama, iako su prije toga bile u Hrvatskoj pa je prema Dablinskom sporazumu (tzv. Dublin III) za obradu zahtjeva za azilom mjerodavna bila Hrvatska. "Glavna tužiteljica u svojoj ekspertizi dolazi do zaključka da bi države na vanjskoj granici kao što je Hrvatska zbog velikog broja zahtjeva za azilom došle u opasnost da ne mogu izaći na kraj s tom situacijom. Nerijetko suci Europskog suda slijede mišljenja glavnih tužitelja", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung te zaključuje da ni Švedska i Njemačka, koje su prihvatile puno tražitelja azila koji su u nekoj drugoj zemlji prvi put stupili na tlo EU, "ne mogu vraćati izbjeglice u zemlje kao što je Hrvatska".
Ove novine dalje navode da je broj tražitelja azila u Njemačkoj opet u porastu, 14.973 u svibnju u odnosu na 11.952 u travnju, te da je u ovoj godini u Njemačkoj registrirano 77.148 izbjeglica. U svom komentaru FAZ se osvrće na činjenicu da je i njemački Ured za migraciju i izbjeglice BAMF preopterećen brojem tražitelja azila. "Utopija je da se BAMF može pretvoriti u pokretnu traku njemačkih vrijednosnih mjerila. Rezultat je da se pravo na azil sve više pretvara u novi oblik neželjenog useljavanja, jer sva nastojanja da se pravo azila zaštiti protiv njegovoga potkopavanja, moraju doći do svojih granica. U eri globalne migracije to nije osobito prikladno za budućnost", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
"Đoković je igrač kao i svaki drugi"
Poraz Novaka Đokovića od Dominika Tima u Rolan Garosu nije ostao bez odjeka u nemačkoj štampi. Za nju je između ostalog o Đokoviću govorio i Novakov dugogodišnji kondicioni trener i savjetnik za ishranu Gebhard Grič.„Đoković je sada igrač kao i svaki drugi" – tako glasi naslov teksta novinara Zidojče cajtunga (SZ) Geralda Klefmana koji je u Parizu pratio poraz srpskog teniskog asa od Dominika Tima. „23-godišnjem Austrijancu, sedmom na svjetskoj rang-listi, uspjela je demonstracija moći. Prvi set je još bio izjednačen i trajao je 73 minuta. A onda se žamor u publici povećao, jer su gledaoci vidjeli nešto što se u ovoj ligi rijetko dešava: razliku u klasi. Ovo boli. To nije lijepa slika legende, rekao je Boris Beker, koji je tri godine bio Đokovićev trener, u svojstvu komentatora Jurosporta".
„Možda bismo morali da se vratimo čak u Đokovićeve mlade dane da bismo našli fazu u kojoj je njegova igra bila tako raspadnuta kao u sredini trećeg seta. Dvanaest poena u nizu – on ih nije izgubio, on ih je Timu bukvalno servirao na tacni. Loptama koje je pogađao ivicom reketa, loptama koje su završavale daleko iza aut-linije, ili u mreži. Često je odmahivao glavom. Često je i žurio i prebrzo udarao lopticu, kao da hoće da se sve što prije završi. To je bila slika koju je Beker opisao pravim riječima".
„A sliku je opisao i sam Đoković. Kvintesencija njegovih riječi: još se ni izdaleka nije oporavio od pada forme, procesa koji je počeo poslije prošlogodišnjeg oslobađajućeg uspjeha na Rolan Garosu. U tome ništa ne mijenja ni euforija koju je stvorio angažovanjem Andresa Agasija kao povremenog trenera. U osnovi – to je moglo da se razazna u njegovim samokritičnim riječima – on je sada igrač kao i svaki drugi."
„No bespoštednost sa kojom je analizirao svoju igru je bila zaista za poštovanje – u tome on nije samo jedan od mnogih [...] I dok drugi veliki igrači i dalje pobjeđuju, Pariz 2017. je cementirao saznanje da Đokovićevo traganje za smislom i dalje traje", piše Zidojče cajtung.
A dnevnik Velt je objavio intervju sa Gebhardom Gričom, naučnikom koji je osam godina putovao po svijetu sa Novakom Đokovićem kao savjetnik za ishranu i kondicioni trener. Do prije pet nedjelja. "Srpski teniski profesionalac se iznenadno rastao od svog kompletnog trenerskog tima, pa tako i od ovog 60-godišnjeg Austrijanca". Grič je odgovarajući na pitanja novinara Velta najprije rekao da čak nije ni gledao prenos mečeva u Rolan garosu, već da je u Austriji, gdje je satima sjedio na obali Dunava: „Osjećam se kao ptica. Poslije svih tih godina na turnirima, mogu da radim - i ne radim – šta god hoću. To je vrlo prijatno.
Grič je rekao da je Đoković veliki perfekcionista i da sigurno ima razlog zbog kojeg je sada tako daleko zakoračio u područje ezoterije i oblasti stila života, ljubavi, radosti i slično. Prema njegovim zapažanjima, Đoković želi da ostane vrhunski sportista ali i da uživa u radosti života; da se dalje razvija kao čovjek. On u tome vidi i motivaciju za angažovanje Agasija: „To se uklapa u njegovu novu orijentaciju. I Andre je imao probleme, i prošao kroz fazu u kojoj je morao nanovo da se orijentiše. I da počne ispočetka."
Na pitanje o mentalnom treneru Pepeu Imazu, Grič je rekao da se Novak Đoković i Imaz već dugo poznaju kao i da rastanak Đokovića i Bekera kao i razlaz sa kompletnim timom oko Marijana Vajde nema nikakve veze sa Imazom. „Nije korektan način na koji mediji predstavljaju Imaza – kao ludog gurua; to nema veze sa realnošću. On je po sebi divan čovjek". A kada je riječ o saradnji Grič-Đoković, Grič kaže: „Mislim da je svako ko je radio sa njim imao nešto od toga. Iskustvo sa Novakom je dragocjeno za jednog trenera, jer od Novaka trener dobija veoma precizne i intenzivne povratne informacije, koje može da upotrijebi kako bi dalje razvijao svoje metode".
Na pitanje da li ga je Đoković inspirisao kao čovjek, Grič je odgovorio: „Svi smo proveli mnogo vremena zajedno, i svako u timu je učio od svakoga – ali od Novaka sigurno najviše. Mene je impresioniralo to što je on svakog dana umio nanovo da se motiviše za dalje učenje. Kako na planu sporta, tako i kao ličnost. Veoma su rijetki ljudi koji toliko svjesno i intenzivno žive svaki dan. To je bio i glavni razlog njegovih sportskih uspjeha. On je bio najbolji učenik kojeg sam ikada upoznao. To je jedan izuzetno radoznao čovjek".