Složen odnos Njemačke prema Siriji
14. mart 2021
Prošlog mjeseca Njemačka je postala prva država na svijetu koja je vodila sudski proces i osudila bivšeg saradnika zloglasne sirijske Vojne obavještajne službe u skladu sa međunarodnim pravom. Presuda je donesena nakon višemjesečnog svjedočenja o sistematskim kršenjima ljudskih prava u ovoj još uvijek veoma opasnoj zemlji.
Nedugo prije toga, Njemačka je dospjela na naslovnice kao prva evropska sila, koja je odlučila da proglasi situaciju u Siriji dovoljno sigurnom, kako bi Sirijce, koji su u njoj potražili utočište, mogla vratiti natrag u njihovu zemlju.
Oba događaja pokazuju koliko je kompliciran odnos Njemačke sa Sirijom u kontekstu oko 800.000 sirijskih tražitelja azila, koji su deset godina nakon sirijske revolucije i arapskog proljeća, u Njemačkoj pronašli svoj novi dom.
- pročitajte i ovo: Presuda sa dalekosežnim značajem
Sistematski napadi na civile
Sudije Višeg zemaljskog suda u Koblenzu osudile su 24. februara Eyada A. na četiri i po godine zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina protiv čovječnosti u 30 slučajeva.
Suđenje, u kojem se na opuženičkoj klupi našao i Eyad A., još nije završeno. Pred sudom odgovara i stariji pripadnik Vojne obavještajne službe - Anwar R., bivši pukovnik koji je vodio istrage u Ogranku 251 - zloglasnom zatvoru i centru službi sigurnosti. Sudi mu se zbog učešća u zločinima protiv čovječnosti. Oni se sastoje od mučenja najmanje 4.000 ljudi u periodu između 2011. i 2012. godine. Na osnovu svjedočenja preživjelih Sirijaca utvrđeno je da se radilo o "opsežnom i sistematskom napadu na civilno stanovništvo", kako su u obrazloženju presude Eyadu A. navele sudije u Koblenzu.
Suprotan smjer
I dok su sudije na jugozapadu Njemačke satima saslušavale svjedoke i bilježile njihova svjedočenja o kršenju ljudskih prava od strane sirijskog režima, njemački političari su na drugim nivoima vlasti donosili suprotne odluke.
U decembru 2020. godine, pokrajinski ministri unutrašnjih poslova dozvolili su da se poništi odluka o obustavi prisilnog povratka izbjeglica u Siriju. Takva odluka bila je na snazi od 2012. godine i produžavala se svakih šest mjeseci na sastancima njemačkih ministara unutrašnjih poslova na saveznom i pokrajinskom nivou. Krajem prošle godine, ovo „izuzeće od prisilnog vraćanja" je ukinuto. Takva odluka ministarske konferencije mora biti potvrđena većinom glasova, a ministri unutrašnjih poslova podijeljeni su po stranačkoj liniji na liberale i konzervativce.
Tako su ministri unutrašnjih poslova dozvolili da od 1. januara ove godine službeno prestane važiti dugogodišnja obustava deportacija u Siriju.
- pročitajte i ovo: Šta se dešava u Siriji?
Zločince poslati nazad u Siriju?
Ta je odluka Njemačku učinila prvom evropskom zemljom koja se složila da Sirijce, koji su bili zločinci ili su osuđeni u Njemačkoj, kao „opasne osobe" može poslati nazad u njihovu domovinu. U Njemačkoj trenutno ima 90-tak takvih Sirijaca.
Ovakav epilog je „pukotina na brani", upozorila je njemačka organizacija za ljudska prava Pro-Asyl nakon odluke ministara unutrašnjih poslova iz decembra 2020. godine. Među organizacijama za zaštitu ljudskih prava postoji bojazan da će ova odluka natjerati Njemačku da obnovi diplomatske odnose sa sirijskom vladom. Tako bi Njemačka mogla biti prva velika evropska sila koja je ponovo priznala vladu na čelu sa Bašarom al-Asadom. Sirijski režim "postao bi društveno prihvatljiv", upozorio je Günter Burkhardt, šef Pro-Asyl-a. "Jer bez diplomatskih odnosa, deportacije su nemoguće", objašnjava on.
Političari, koji su se usprotivili odluci ministarske konferencije, opisali su je kao nerealnu i kao odluku koja udovoljava populistima i antiimigrantski orijentiranim konzervativcima.
- pročitajte i ovo: Biden naredio zračne napade u Siriji
Kontakti su nastavljeni
„Iako je Njemačka zatvorila ambasadu u Damasku 2012. godine, ona nikada nije potpuno prekinula odnose sa Sirijom", rekao je za DW Stefan Talmon, profesor na Institutu za međunarodno pravo Univerziteta u Bonu. Kao i većina drugih evropskih država - osim Bugarske i Rumunije - i Njemačka je zatvorila svoju ambasadu u Damasku 2012. Međutim, kako ističe Talmon, još uvijek postoji sirijska ambasada u Berlinu i očito postoje kontakti na administrativnom nivou.
"To Vam je poput štednjaka na plin. Plamen se može smanjiti prema dole ili prema gore. Trenutno je plamen još uvijek relativno mali, ali može se okrenuti na gore. Najviši plamen uključivao bi kontakte njemačkih i sirijskih političara", pojašnjava ovaj stručnjak za međunarodno pravo i dodaje kako Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu i dalje opisuje situaciju s ljudskim pravima u Siriji kao "katastrofalnu".
Populističke tendencije
Početkom ovog mjeseca njemački list Tageszeitung pitao je vlade njemačkih saveznih država, koje su odgovorne za deportacije, da li je bilo takvih prisilnih povrataka ili se oni planiraju? Nije ih bilo, a neki državni zvaničnici rekli su da ne misle da će se lokalne sudije, koji moraju potpisati naloge za deportaciju, s tim složiti.
Pa kako onda objasniti ovako šizofreničnu odluku u vezi sa Sirijom? "Ovdje su na djelu potpuno različiti nivoi vlasti", pojašnjava René Wildangel, stručnjak za odnose EU s Bliskim istokom i bivši politički saradnik Evropskog vijeća za vanjsko-političke odnose. "To nije kriza identiteta, već rezultat činjenice da njemačka vlada ima različite institucije i organizacije s različitim perspektivama."
Odluke koje su donijeli ministri unutrašnjih poslova na pokrajinskom nivou ne odražavaju nužno političke stavove na državnom (saveznom) nivou, poput odluka njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, kaže René Wildangel za DW. "A ovo je izborna godina, i to ne samo na saveznom nivou", objasnio je, "pa možda populistička rasprava i nije toliko iznenađujuća". Neki političari, nastavlja on, "žele pokazati oštrinu - iako vjerojatno nikoga neće moći vratiti nazad (u Siriju). To je prilično apsurdno".
Put naprijed
Istorijska presuda sa procesa u Koblencu, koji traje gotovo godinu dana i još nije okončan, došla je iz drugog pravca. Nju je omogućilo ispreplitanje niza faktora: dolazak na hiljade potencijalnih svjedoka ratnih zločina u Njemačku 2015. godine, sirijski aktivisti i organizacije za ljudska prava koje rade sa lokalnim pravnicima, jedinstveni njemački pravosudni sistem koji omogućava međunarodno krivično gonjenje i koji ima Jedinicu za istraživanje ratnih zločina koja je uključena u istrage o ratnim zločinima u Siriji od 2011.godine.
Uz to, kako je novinarima na početku suđenja u Koblencu pojasnio državni tužilac Jasper Klinge, "naša istorijska odgovornost znači da mi (Nijemci) moramo voditi ovakve procese, naravno u onoj mjeri u kojoj je to za nas moguće".
- pročitajte i ovo: Bašar al Asad: nekoć nada Sirije, danas diktator
Vladavina zakona
Klinge sugerira da slučajevi poput ovog u Koblencu zapravo predstavljaju razumniji put u pravcu stvaranja uslova za povratak izbjeglica iz Njemačke u Siriju, s kojom će Evropa jednog dana uspostaviti diplomatske odnose.
"Svako zbližavanje s Damaskom ... trebalo bi zavisiti od konkretnih, političkih koraka koji bi se mogli provjeriti", napisala je Muriel Asseburg, saradnica Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. To se može pročitati u njenom izvještaju iz jula 2020. u kojem se bavila mogućim pristupima obnove odnosa sa Sirijom. Ona naglašava "kako se mora ojačati vladavina zakona i ukinuti nekažnjavanje da bi se stvorile šanse za uspjeh".
Za eksperta Renéa Wildangela se podrazumijeva da "ako želite koherentnu politiku prema Siriji, morate voditi razgovore tako da obuhvatite sve fasete". "I to takve razgovore u kojima ćete dati ocjenu svih aktera i u kojima nećete, onako usput, žrtvovati stavove civilnog društva".