Smrt Georga Floyda podsjeća na europski rasizam
2. juni 2020
Smrt Georga Floyd-a je vjerojatno bila prvi povod za to da mi je više prijatelja i poznanika pisalo zbog rasistički motiviranog nasilja. Neki su mi pisali kako su se osjećali, drugi su pisali da su tu za mene. Jedna poruka se posebno istakla: “Jesi li sretan jer ne živiš trenutno u SAD-u?”, pitao me jedan njemački prijatelj preko WhatsApp-a. “Posljednja dešavanja su nažalost veoma tužna”, napisao je također.
Trebao mi je skoro cijeli dan prije nego što sam mogao odgovoriti. Za mene nije olakšanje živjeti u Njemačkoj, napisao sam. Potresen sam i frustriran. Godinama su muškarci i žene crne boje kože ubijani, čak i od strane policajaca, samo zato što su crni. Slučaj Georga Floyda nas podsjeća na to da je rasisitički motivirano nasilje ponekad smrtonosno.
Nije problem samo u SAD-u
Protesti u američkim gradovima i sada i u nekim europskim metropoloma pokazuju razočarenje i očaj koji crnci osjećaju s obzirom na institucionalni i strukturalni rasizam. Ne trebamo se zavaravati i misliti da je ovo samo problem SAD-a. Rasizam protiv crnaca je u zapadnom svijetu sveprisutan.
U Londonu su bili protesti 2011. godine kada su policajaci ustrijelili Marka Duggana, Britanca crne boje kože. U Francuskoj su započeli masovni protesti i neredi nakon što su dvojica tinejdžera poginuli usljed strujnog udara nakon što su bježali od policije u trafostanicu. Jedan treći mladić, Muhittin Altun, je preživio, ali je zadobio teške povrede. Iste godine Oury Jalloh iz Sierra Leone je izgorio zavezan za krevet u policijskoj ćeliji u Dessau, njemačkoj saveznoj zemlji Sachsen-Anhalt.
Za neke Europljane je možda jednostavno gledati na ono što se događa u SAD-u i tvrditi da se takvo nešto ovdje ne dešava, ali Europljani crne boje kože sebi taj luksuz ne mogu priuštiti. Za njih je rasizam u Europi izrazito živ unatoč činjenici da rasisitčko policijsko nasilje ovdje ne dolazi u medije tako nesmetano. To je razlog zašto je smrt Georga Floyda izvan SAD-a pokrenula tako široke proteste: Tamošnja dešavanja otvaraju ovdašnje rane.
Ropstvo i kolonijalizam određuju percepciju
U percepciji onoga šta znači biti crn zapadna društva se bitno ne razliku. Njihove predstave najvećim dijelom određuju dva istorijska događaja: robovlasništvo i kolonijalizam.
U knjizi: “Afropejski – Putovanje kroz crnu Europu” britanski autor Johny Pitts piše da je transatlantska trgovina robovima igrala ulogu pri tome kako zapad percipira etničke grupe. To, kako on navodi, podstiče i podržava – iako često nesvjesno – hijerarhije u zapadnim civilizacijama širom svijeta.
Nažalost predstave u medijima i školski planovi u školama teško da pomažu u tome da se promijeni pogled na etičku pripadnost.
Poruka mog prijatelja koji pita da li sam sretan jer živim u Njemačkoj bila je jasno ignorantska prema svakodnevnom rasizmu u ovoj zemlji. Njemački Nacionalni akcioni plan borbe protiv rasizma je 2017. godine proglasio ljude crne boje kože za jednu od pet skupina koje se suočavaju sa velikim rizikom da dožive rasizam. No do toga je došlo tek nakon što je Komitet protiv rasističke diskriminacije UN-a godinama vršio pritisak jer se Berlin nije dovoljno odlučno borio protiv diskriminacije.
Malo svijesti o rasizmu u Europi
Njemačka nije jedina u Europi. Nedostatak svjesnosti i javne svijesti o rasizmu je na cijelom kontinentu frapantan. I teško je dobiti jasnu sliku o tome koliko rasna diskriminacija utiče na ljude crne boje kože jer podaci o tome – izuzev u Velikoj Britaniji – se ne prikupljaju.
S obzirom na trenutne prosvjede u SAD-u nije ni vrijeme ni mjesto za Europljane da tvrde da je situacija ovdje bolja. Mora se samo pogledati Grčku i njen odnos prema izbjeglicama. People of Color, prije svih crnci, često pate zbog odnosa vlasti i društva u cjelini. Upravo sada je Europska mreža protiv rasizma saopćila da su etničke manjine tokom pandemije korone posebno pogođene Racial Profiling-om i policijskim nasiljem.
Smrt Georga Floyd-a podsjeća na institucionalni i strukturalni rasizam u Europi, napisao je Aminata Toure, zvijezda u usponu afričkog porijekla na njemačkom političkom nebu, u komentaru za online magazin “Bento”: “Mora se jasno reći koliko je drska izjava ‘Budi sretan da si ovdje. U SAD-u ubijaju crne, ovdje ne’.”
To da mi ovdje ne čitamo o mrtvima ne znači da rasizam u Europi nije problem. Nema utrke prema dnu kada je riječ o formama nepravde. Našu solidarnost najbolje možemo pokazati ako spomenemo Georga Floyda i onda diskutiramo o rasističkim nepravdama i kako one opterećuje život ljudi u našem društvu – tako da ih možemo promijeniti.