SPD: Nesretna stranka

Ko želi znati kakvo je stanje SPD-a taj mora baciti pogled na Martina Schulza. Predsjednik stranke je samo još vlastita sjena. Na izvanrednom stranačkom kongresu u Bonnu njegov govor je trajao nepun sat vremena. Bio je to govor tijekom kojega se nisu osjetili ni optimizam niti oduševljenje. Ni kod samog Schulza, niti kod 600 delegata. Schulz je dotjeran do zida. Čovjek koji je prije nepunih godinu dana nastupio kao uzdanica SPD-a, čovjek koji je socijaldemokratima donio opojnu sreću kakvu odavno nisu osjećali, sad je uzdrman i djeluje potpuno nemoćno.

Potpuno drukčije je stanje mladih socijalista (Jusos, stranački podmladak SPD-a, op. ur.) koji su svojim "ustankom patuljaka" - kako su se izrugivali neki stranački dužnosnici - htjeli u svakom slučaju spriječiti veliku koaliciju. Oni su u Bonnu pokazali koliko drugova je već na njihovoj strani. Oko 44 posto delegata je glasalo protiv, samo 56 posto je slijedilo prijedlog stranačkog vodstva. Za mlade socijaliste i protivnike velike koalicije to će biti poticaj da idućih tjedana šire takvo raspoloženje u bazi. Jer, na kraju će 450.000 članova stranke glasati o koalicijskom sporazumu koji će SPD ispregovarati sa strankama Unije.

Bi li Andrea Nahles bila bolja predsjednica SPD-a?

Za stranku i prije svega za njezino vodstvo to nije dobar znak. Već sad je SPD duboko podijeljena, a jaz će se idućih sedmica još više produbiti. Dvije strane imaju potpuno različit način razmišljanja. Obje strane imaju dobre argumente. Ali, obje strane se moraju nositi s velikim rizikom. Nova vladajuća koalicija s Unijom može oslabiti SPD, ali ova partija bi mogla izaći oslabljena i iz novih izbora. Dobrog rješenja za tu stranku nema. A to strovaljuje SPD u naprosto nerješivu dilemu.

Može li Martin Schulz izvesti SPD iz zacijelo najdublje krize u istoriji - u kojoj se ta stranka nedvojbeno nalazi - je upitno. To bi se prije moglo očekivati od Andree Nahles. Na izvanrednom stranačkom kongresu u Bonnu je predsjednica Zastupničkog kluba SPD-a pokazala upravo onu strast, snagu i volju koju se uzalud tražilo kod Schulza. Ono što je rekla i kako je to rekla je oduševilo delegate. I ko zna, možda je svojim obećanjem da će pregovarati do iznemoglosti one neodlučne privukla na svoju stranu?

Izbor između dva zla

Među delegatima je bilo puno sumnjičavih. Oni koji su protiv velike koalicije u pravilu su s time načisto, oni imaju čvrsto mišljenje. Ali, velika koalicija je načelno u SPD-u tako nepoželjna da vjerojatno nema nikoga tko bi za nju glasao mirne savjesti, bez ikakvih ograda. Onaj ko je za, čini to samo zato što odbijanje velike koalicije smatra još većim zlom. I za članove SPD-a će to na kraju biti izbor između dva zla.

Ali, kako će vladati tako nejedinstvena stranka? Stranka u kojoj nepovjerenje stranačke baze prema vođstvu stranke poprima gotovo groteskne oblike. "Oni dolje" protiv "onih gore" - to je druga fronta koja se provlači kroz stranku. Kako SPD misli motivirati nekoga građanina da ga bira?

Socijaldemokrati, koji su proteklih godina jako očerupani, moraju pripaziti. Još uvijek su oni "samo" nesretni. Ako ne uspiju napraviti zaokret i ako se ne obnove, u očima birača bi mogli postati neatraktivni i doprinijeti da SPD na kraju postaje potpuno beznačajna stranka.