Srbija: Reakcije na izvještaj ODIHR-a o izborima u Srbiji

 Konačni izvještaj posmatračke misije ODIHR-a o izborima u Srbiji dostupan je javnosti. Nakon što je objavljen, uslijedile su i prve reakcije vlasti i opozicije. Vlast je po običaju vrlo liberalno tumačila sve navode iz izvještaja, ne obazirući se na brojne primjedbe na izborni proces. Sam izvještaj videla je kao dokaz da nije bilo izborne krađe.

Premijerka u tehničkom mandatu Ana Brnabić tako kaže da „izvještaj ODIHR-a stavlja tačku na sve besmislice i laži o krađi izbora“. Standardna je bila i verbalna kooperativnost srpskih vlasti kada je riječ o usvajanju preporuka iz izvještaja i kako je istakla Ana Brnabić, Srbija će nastaviti saradnju sa ODIHR-om.

Primjetno zadovoljstvo vlasti izazvala je i činjenica da se nigdje eksplicitno ne govori o izbornoj krađi, što je bio i povod da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavi kako „u izvještaju niko ne pominje krađu na izborima, jer je nije bi bilo“.

Opozicija s druge strane smatra da je „izvještajem potvrđeno sve ono na šta smo ukazivali i potvrđeno je da je izvršena izborna krađa u Srbiji“. Marinika Tepić iz koalicije Srbija protiv nasilja objašnjava da je ODIHR ekspertska misija i da koristi birokratski jezik, a ne politički, ali da se u izvještaju skreće pažnja na sve nepravilnosti – organizovana migracija i prevoz birača da bi glasali, falš birački spisak, dominacija predsjednika Republike, favorizovanje vlasti kod emitera s nacionalnom frekvencijom, kupovina glasača, glasanje bez ličnih dokumenata, ogroman pritisak na zaposlene u javnom sektoru i nejednaki medijski uslovi.

Zemlja paralelnih realnosti

Opozicija ipak možda ima više razloga za nezadovoljstvo, jer su, kako je već primijećeno, formulacije previše blage i razvodnjene, ali javno su obe strane veoma zadovoljne pomenutim izvještajem. Kako je došlo do toga da i jedni i drugi budu zadovoljni?

Moguće je zato što je Srbija zemlja paralelnih realnosti, kaže za DW Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove. „Po fabrikovanoj verziji realnosti koju vlast nameće kroz svoju propagandu, to su bili odlično sprovedeni izbori – ODIHR ima samo tehničke zamjerke i Vlada Srbije će učiniti sve da sprovede preporuke ODIHR-a, jer je Srbija velika demokratija i primjer kako bi trebalo da se sprovode izbori. To je zapravo poručila premijerka Ana Brnabić komentarišući taj izvještaj“, skreće pažnju Beširi.

„Krađa izbora nije samo ubacivanje glasačkih listića u kutije, već je krađa i uvoženje glasača iz drugih država i gradova, prijavljivanje glasača na fantomske adrese. Kralo se iz državnog budžeta za kampanju vlasti, a krala se i sloboda građanima koju im garantuje Ustav“, dodaje sagovornik DW-a.

Usiljeno radovanje opozicije

Srbija je zemlja kurioziteta i to je jedino mjesto na svijetu gdje ruski i američki ambasador hvale vlast za istu stvar, primjećuje za DW politički analitičar Đorđe Vukadinović.

„Vlast se fokusirala na ton izvještaja, koji jeste drugačiji u odnosu na rezoluciju Evropskog parlamenta. Poruke koje je saopštila Ana Brnabić su poruke domaćoj javnosti, a u okviru toga prije svega njihovom glasačkom tijelu. Opozicija u osnovi jeste zadovoljna, ali i tu ima rekao bih nekog usiljenog radovanja."

„Moguće je da je na taj blaži ton, osim prirode dokumenta, uticalo i lobiranje Aleksandra Vučića po važnim zapadnim adresama“, nastavlja Vukadinović. „Tako da mislim da je tu izvjesnu ulogu odigrala i konstruktivnost oko Kosova. Beograd je paralelno s junačenjem za domaću javnost slao i signale da je spreman na popuštanje oko stvari za koje ranije nisu željeli da popuste", ocjenjuje Vukadinović.

Kozmetičke promjene?

Izvještaj ODIHR-a se suštinski bavi raznim preporukama za poboljšanje izbornog procesa i pratećeg zakonodavstva. Garancije da će bilo šta od toga biti ispunjeno naravno da ne postoje, što je vidljivo i na osnovu stava vlasti i njihovih prvih reakcija. Kooperativnost na riječima ne košta ništa i, kako ističe Naim Leo Beširi, „apsolutno se ne može očekivati da će vlast ispuniti te preporuke“.

„Vlast će možda uraditi neke kozmetičke promjene, ali će većinu stvari ignorisati. Jedini način da se vlasti na to natjeraju jeste pritisak birača u Srbiji. Tu će biti neophodna i podrška Zapada, koja će se teško dobiti, jer se ovdje neke druge teme poput Kosova vide kao najvažnije", naglašava Beširi.

Ako se bilo šta bude primijenilo od preporuka to će biti formalnog karaktera, smatra Đorđe Vukadinović, koji kaže „da će to biti u svrhu zamazivanja očiju Briselu. To će biti više neko čekiranje kućica, nego što će biti stvarne promjene koje će rezultirati nekim stvarnim posljedicama. Od toga nije bilo ništa ni nakon ranijih posredovanja evropskih institucija i tamošnjih političara."

Sljedeći korak je reakcija Evropske komisije i bez obzira što vlasti misle da neće biti međunarodne istrage, „sada su po prvi put izborne nepravilnosti dokumentovane, i biće teško Evropskoj komisiji da to ignoriše“, smatra Naim Leo Beširi.

„Teško će se ignorisati izborna krađa i činjenica da se Srbija ne može smatrati demokratskom zemljom. Taj stav da je to neprihvatljivo za zemlju-kandidata za članstvo u EU za sada snažno ističe Njemačka, ali se nadam da će to biti i stav ostalih zemalja Unije u narednom periodu", napominje Beširi.

Kako pronaći pravdu?

Reakcije Brisela, ali prije svega Vašingtona, kao i ton izvještaja, pokazuju da međunarodna zajednica kao rješenje problema vidi obraćanje opozicije srpskim institucijama. Traženje rješenja unutar srpskih institucija djeluje pomalo kao ironija u zemlji u kojoj se izbrisala razlika između vladajuće SNS stranke i države.

Naim Leo Beširi ipak smatra da je „neophodno obraćati se srpskim institucijama sistema. Na taj način ostaje pisani trag da neko nije reagovao na izborne ili neke druge zloupotrebe, što će jednog dana nakon promjene vlasti biti prilika da neko zbog toga i odgovara."

Teška dilema za srpsku opoziciju, ocjenjuje Đorđe Vukadinović i ujedno primjećuje „da je to zaista jedan Gordijev čvor. Obraćate se institucijama koje su direktno učestvovale u izbornim nepravilnostima. To svakako depresivno zvuči u ušima opozicionih birača i aktivista“, zaključuje Vukadinović za DW.

/dw/a-68401685