Sredozemno more: Smrtna zamka

Afrički mediji su iznenađujuće suzdržani kada se radi o desetinama hiljada izbjeglica, koji su se odvažili da krenu na samrtno putovanje ka Evropi."Brodske tragedije nisu samo problem Evrope", komentira "Daily Maverick“ iz Južnoafričke Republike, jedan od rijetkih listova koji se bavi ovom temom. "Odjel za komunikaciju i odnose sa javnošću Afričke unije (AU) ima puno posla ovih dana. Piše statement povodom izbora u Sudanu, tematizuje ubijanje Etiopljanja od strane pripadnika terorističke organizacije "Islamska država", bavi se napadima na strance u Južnoafričkoj Republici, donosi tekstove o investitorima u okviru agende `Africa Agenda 2063‘. Ali ništa ne piše o čamcima i brodovima punim Afrikanaca, koji riskiraju život napuštajući svoj kontinent. Ništa o stotinama leševa u Sredozemnom moru. Ako ništa Afrička unija skupa sa EU informiše izbjeglice na najfrekventnijim izbjegličkim rutama šta ih čeka. "Afrička unija pokušava migrante u kampovima da ubijedi da ih u Evropi ne očekuje med i mlijeko. To je dobar početak ali ništa više od toga.“

Izbjeglička drama je i afrički problem

Naslovi visokotiražnih listova poput "The Star“ iz Johannesburga, "Pretoria News“ ili "New Vision“ iz ugandskog grada Kampale sugeriraju prije svega distanciranost i podvlače odgovornost drugih za ono što se dešava njihovim ljudima - izbjeglicama. To se može jasno vidjeti po naslovima kao što su ovi: "Od EU se zahtijeva da učini nešto da spriječi davljenje migranata u moru" - "EU glasala za pojačane mjere spašavanja" "EU upozorila da nema više izgovora“...

Jedna nereprezentativna analiza pokazuje da se deset puta više izvještava o napadima u Južnoafričkoj Republici, čiji je motiv neprijateljstvo prema strancima, nego o smrtnim slučajevima u Sredozemlju, mada su obje stvari povezane. U potrazi za slobodom, srećom i boljim životom ili u krajnju ruku za malo stabilnosti migranti bježe na sjever kao i u Rt dobre nade. Kultura dobrodošlice im svugdje nedostaje. Na obje polovine zemaljske kugle nalaze se radikalne snage koje ne prave razliku i raspiruju vatru svojom logikom koja se može definisati rečenicom "Brod je pun". Napadi na strance u Južnoafričkoj Republici izazivaju ljutnju i potresenost u cijeloj Africi, dok se u utapanju na hiljade ljudi u Sredozemnom moru jedva diskutuje.

List "Cape Times“ iz Kapštata ipak je svoj opširni članak posvetio krijumčarskim bandama, citirajući jednog nasmiješenog Eritrejca - trgovca ljudima zvanog General i njegovu ciničnu rečenicu: "Optužuju me da previše ljudi uzimam na brod a pri tome su oni ti, koji žele da što prije odu." Jedan njegov kolega Etiopljanin sa pseudonimom Ghermaya hvali se kako poslovi dobro idu. "Poslao sam ove godine preko 7.000 do 8.000 ljudi u Evropu", citira njegovu izjavu "Cape Times“. Navodno je Ghermayova krijumčarska mreža za samo dvije godine zaradila 100 miliona eura.

List "Sud Quotidien“ iz Senegala bavi se motivima mladih tražitelja sreće. "Njihove krilatice glase "Džihad, Barselona ili smrt" – a to sve govori. Glavna stvar otići, šta bilo da bilo. Otvoreno more je pri tome sinonim uspjeha. Smrt miriše na raj. Oni koriste riječ džihad kako bi opisali neopisivo. Oni pristaju na opasnu pustolovinu, kako bi osigurali sreću famillije, koja ostaje da čeka na nju. To što ih pokreće, je nezamislivo. U svom očajanju kandidati za bijeg doživljavaju neopisivu sreću. Oni se nalaze između dvije vatre: siromaštva i rata. Okus opasnosti za njih je posljednja nada. Oni su rođeni da bi umrli."

Zašto nam je potrebna Afrička unija?

List egzilanata iz Zimbabvea "The Zimbabwean“ prebacuje kako Afričkoj tako i Evropskoj uniji da su zakazale."EU oklijeva da izvuče našu djecu iz ralja krijumčara ljudi. Ona se neće odlučiti da otvori granice. Žalosno stanje afričkih vlada, koje predvode ikone poput Roberta Mugabea, će i dalje uzrokovati plimu izbjeglica u pravcu Evrope. Pomoć u razvoju, koja se daje siromašnim zemljama Afrike, tu ne pomaže. Neke od tih milijardi bi se trebale utrošiti u stvaranje zaštitnih zona UN-a, recimo u Sjevernoj Africi, gdje se izbjeglice presreću, sakupljaju i obučavaju - dok se njihovi zahtjevi za azilom obrađuju u Evropi.

"Observeru“ iz Ugande nedostaje jasan, zajednički stav Afrike. "Nakon deset godina medijalnog poziva - Ustani Afriko - naše uspješne priče trebaju da se podvrgnu ispitivanju realnosti. Stvarnost nas pita jesu li afričke vođe u stanju da tako vode ljude i usmjeravaju istoriju kontinenta, da nam omoguće da prestanemo da budemo klovnovi za ostatak svijeta. Na žalost dosadašnje reakciju daju malo nade u tako nešto. Afrička unija ne upravlja i ne vodi kako bi trebalo a nijedan nacionalni vođa - sa izuzetkom Roberta Mugabea - ne otvara usta. Gdje i kada će Afrička unija sazvati samit o izbjeglicama? Kako izgleda njen master plan za izbjeglice? Gdje je zajednička obaveza afričkih vođa da zaustave patnju svojih naroda?“

Ova pitanja pokreću i list "La Nouvelle Tribune“ iz Benina: "Tzv. Afrička unija trebala bi simbolizirati jedinstvo Afrikanaca i njihovu nadu u budućnost. Ali ona se pokriva šutnjom i u mnogim pitanjima nije prezentna. Afrička unija nalik je mnogim organizacijama na kontinentu, koje su preplavljene birokratama. Na stotine i stotine Afrikanaca bježi od rata, oružanih sukoba i siromaštva, koje je prouzrokovala sopstvena vlada kako bi našlo smrt na otvorenom moru. Ako Evropa i traži rješenje, ono je samo posljedica njenog interesa da izbjegne invaziju migranata. Ko to može da prebaci Evropskoj uniji? Ali i u ovoj debati se ne može previdjeti da je Afrička unija, koja je najviše pogođena ovom dramom, odsutna. Ovakvo nepodnošljivo stanje stvari nameće Afrikancima pitanje: Zašto nam je onda uopšte potrebna Afrička unija? Ako imate odgovor na ovo pitanje, molim Vas da nam ga pošaljete.“

Dijelom žestoka diskusija na socijalnim mrežama, kao na primjer na DW-u, pokazuje koje pitanje ljude najviše interesuje. Ono glasi: Šta poduzima sama Afrika protiv izbjegličke drame u Sredozemlju?