Stotine novih smrtnih kazni Muslimanskom bratstvu

Egipatsko pravosuđe nema mjere, niti milosti. Nakon što je u martu 529 pripadnika Muslimanskog bratstva osuđeno na smrt, sada su jednim potezom izrečene 683 smrtne kazne, među kojima i politički krajnje brizantna presuda šefu Muslimanskog bratstva Mohamedu Badieu. Svi oni su osuđeni zbog učešća u nasilnim demonstracijama i zbog ubistva jednog policajca nakon što je vojska svrgnula sa vlasti bivšeg predsjednika Muhameda Mursija. Prilično je groteskno da je za to 1.200 ljudi izravno krivo i shodno tome osuđeno na smrt.

Ako sada i 491 ranije izrečena smrtna kazna bude preinačena u doživotnu robiju i ako viša instanca ublaži najnoviji set smrtnih kazni jedno je jasno: Ovdje je riječ o politički montiranim procesima, koji su nam poznati na primjeru zemalja koje su klasični primjeri diktature.

Egipat sve represivniji

Egipat međutim još nije diktatura. Ali to je sve represivnija zemlja na čijem čelu je vojska. Tu demokratija i pravo - uprkos idealima Arapskog proljeća- jedva da nešto vrijede. O ljudskom dostojanstvu da i ne govorimo. To što se osuđeni rutinski stavljaju i pokazuju u kavezima već čisto optički pokazuje da vlast ne dolazi iz naroda, već od režima kojeg karakteriše sve poslušnije pravosuđe. Čak ni nekadašnjem dugogodišnjem predsjedniku Hosni Mubaraku nije uspjelo da sudije u toj mjeri dovede pod kontrolu.

Da se ne radi o pravdi nego o jednoj vrsti "pravosuđa koje kreira pobjednik" pokazuje još jedna presuda, izrečena 28. aprila. Sud je pokret '6. April' proglasio ilegalnim i zabranio njegov rad. Za razliku od Muslimanske braće, u ovom Omladinskom pokretu nije bilo mjesta sumnji u demokratičnost. Radi se o pokretu koji okuplja lijeve, liberalne i sekularne aktiviste, koji su bitno iznijeli revoluciju na svojim rukama i svrgnuli Hosnija Mubaraka. Oni su međutim stalno kritikovali i egipatsku vojsku i njenu poraslu moć. Karakteristično je da ovakvu političku snagu vladajuća vojna struktura doživljava kao državne neprijatelje. U jednoj takvoj klimi ne može se isključiti nastavak nasilja, štaviše ono je isprogramirano. Razvoj i politička stabilnost čine se iluzornim. Egiptu, shodno tome, i ekonomski prijeti put nizbrdo.

Autor: Rainer Sollich

Odg. urednica: Zorica Ilić