Strah od kineskih apetita

Zvanični Berlin ponovo je spriječio ulazak kineske kompanije na njemačko tržište električne energije. Državni koncern State Grid Corporation of China (SGCC) je ponudio milijardu evra za 20 odsto kompanije 50Hertz koja distribuira struju na istoku Njemačke, u Berlinu i regionu Hamburga, snabdjevajući 18 miliona ljudi.

Navodno je australijski infrastrukturni fond IFM, kojem taj udio pripada, već potpisao ugovor sa Kinezima. Ali onda je na scenu stupio većinski vlasnik, belgijska kompanije Elia, koja je iskoristila svoje pravo da kupi tih 20 odsto koje su odmah zatim prodate – njemačkoj državnoj banci KfW (Kreditna ustanova za obnovu).

To je već drugi put da je po sličnom sistemu, u saradnji sa belgijskim koncernom, spriječen ulazak kineske SGCC na njemačko tržište struje. Savezna vlada u Berlinu je saopštila da iz „bezbjednosno-političkih razloga postoji veliki interes za zaštitu kritične energetske infrastrukture". Ranije je ministar privrede Peter Altmajer rekao da investitori iz zemalja van EU ne treba da učestvuju u njemačkoj električnoj mreži te da će KfW sada tražiti drugog kupca.

To je nastavak sage tokom koje kineske državne ili poludržavne firme pokušavaju da kupe razne strateški važne firme iz Njemačke. I pitanje je uvijek isto: dokle Njemačka, tako ponosna na svoju „socijalnu tržišnu privredu", može da ide u intervencijama u slobodno tržište? I zašto je posebno važno spriječiti baš kineske investicije?

Konzervativni Velt piše da Vlada nije imala izbora nego da parama poreskih obveznika kupi udio u 50Hertz kako bi spriječila da to uradi kineski megakoncern. „SGCC bi sticanjem 20 odsto udjela mogla da uđe u nadzorni odbor firme i tamo dođe do veoma osjetljivih informacija. Da li želimo da kineska država zna kako se njemačka strujna mreža čuva od havarija i napada i gdje su bezbjednosne rupe? Sigurno da to ne želimo", piše Velt.

Potez njemačke vlade pozdravljaju i u listu Noje osnabriker cajtung jer „Kina svim sredstvima teži međunarodnoj dominaciji na polju tehnologije i masivnom širenju svoje sfere uticaja na račun drugih. Investitorima upravlja vlast u Pekingu. Nema tu ekonomske nezavisnosti. Distribucija električne energije spada u krucijalnu infrastrukturu zemlje. Vrhunski je interes države i njenih građana da se ona sačuva od rasprodaje i sumnjivih uticaja."

U listi Flensburger tageblat su drugačijeg stava. „Mnogo govori to što njemačka država sama uskače da brani pukotinu u zidinama. Ne može biti posao njemačke Savezne vlade da sopstvenim ponudama prestigne svaki budući pokušaj kupovine iz Kine. Jer to je onda početak državnog kapitalizma."

Kritičan je i Štutgarter nahrihten koji ukazuje da se ovo dešava u vrijeme kada američki predsjednik Donald Tramp forsira novi talas protekcionizma. „Ovdje se pominju 'bezbjednosno-politički interesi', a baš je time Tramp obrazložio kaznene carine koje je nedavno uveo. Naravno da je snabdjevanje energijom posebno osjetljiva tema. Ali 50Hertz je već 80 odsto pripadao belgijskoj kompaniji, a 20 odsto australijskom investicionom fondu. Zemlja koja je, poput Njemačke, tako zavisna od izvoza ne bi smjela da upadne u mjere protekcionizma."

List Folksštime (Magdeburg) zaključuje: „Njemačka Vlada bi pri ruci trebalo uvijek da drži klip koji je podmetnula Kinezima u točkove pri pokušaju kupovine udjela u 50Hertz. Taj klip će još biti potreban. Kina tiho pokušava da od fabričke trake ovog svijeta postane njegov vlasnik."

priredio Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android