Svjetleći miševi spašavaju ljude od raka

„Kada je moja kćer imala deset godina, netko ju je u školi pitao čime se bavi njezin otac. Ona im je rekla da ja hvatam miševe“, kaže dr. Radislav Sedlaček sa praškog Instituta molekularne genetike. Njegov posao je nevjerojatno složen, ali često izaziva takve nesporazume.

„U redu, s vremena na vrijeme stvarno moram raditi s miševima, ali to nije glavna stvar u mom poslu“, kaže taj tihi znanstvenik dok razgovara s novinarom Deutsche Wellea u pažljivo organiziranom kaosu svoga laboratorija. On radi na trećem katu Instituta, a sam Institut je blještav i suvremen kompleks zgrada u blizini glavne autoceste između Praga i Brna. Češka akademija znanosti u vlasništvu ima nekoliko takvih istraživačkih kompleksa. „Ako bih morao objasniti svoj posao na najjednostavniji način, rekao bih da stvaramo modele koji su korisni da se opišu funkcije organizma. To bi možda bio najjednostavniji odgovor, za djecu“, kaže dr. Sedlaček.

U dubini Instituta, iza zatvorenih vrata, laboratorijskim miševima i štakorima ubrizgavaju se matične stanice i drugi genetski materijal i na taj način izazivaju male genetske modifikacije. Tamo je sve sterilno i posjetitelji nemaju pristup. („Uveo bih te unutra da ti pokažem, ali bi se morao najprije istuširati“, kaže naš domaćin.)

Koristeći svjetleće proteine koje su dobili iz morskih organizama kao što su koralji, dr. Sedlaček i njegov tim mogu da doslovce kod miševa uključiti svjetlo. Oni promatraju kako se stanica razvija kada je u njoj isključen određeni gen – uz pomoć posebne kamere. Tako nije potrebno da se životinja ubije.

Isključivanje gena

„Projekt na kojem trenutno radim zapravo je novi način da se geni isključe iz igre, da se zaustavi njihova funkcija. I ako uspijemo deaktivirati gen, u stanju smo proučavati funkciju koju taj gen ima kod miševa“, objašnjava Petr Kasparek, jedan od budućih doktoranata pod mentorstvom doktora Sedlačeka.

„Isključivanje gena bilo je moguće već više godina, ali mi smo sada razvili novu tehniku koja je mnogo brža od one starije, a pored toga, vjerojatno i daleko efikasnija. Rekao bih da smo mi ovdje jedan od možda tri laboratorija na svijetu, koji su u stanju to učiniti“, kaže Kasparek, dok pipetom dodaje tekućinu u bezbroj malenih epruveta.

Posebne kamere

Miša se može snimati svakog dana, a da on ostane živ. Tako se dobivaju vrlo objektivni podaci uz čiju pomoć se bolje prati i razumije, na primjer, rak crijeva. „Kao prvo, potrebno je otkriti koji su geni specifični za koju vrstu tkiva, za koji tip stanice i naravno za patologiju bolesti“, kaže dr. Sedlaček, objašnjavajući kako se istraživanje koje provode on i njegove kolege može primijeniti u liječenju ljudi.

„Kada ih identificiramo možemo manipulirati gene, možemo ih ukloniti iz organizma i možemo koristiti određeni model. Na primjer, s modelom miša možemo proučavati razvoj određenih vrsta raka, tumora.“

„Ako se rak pogorša – očigledno je da je gen imao određenu zaštitnu funkciju“, kaže dr. Sedlaček. „Što znači da nema smisla da se proizvede lijek protiv toga, lijek koji će za metu imati taj gen. Međutim, ako se bolest ne razvija, tada kažete – aha, ovo je nešto što bi moglo izazvati bolest ili je duboko umiješano u taj proces. Zatim možete pitati kolegu koji se specijalizira za razvoj lijekova – OK, možete li napraviti inhibitor za taj gen“, kaže Sedlaček

Rasvjetljavanje misterija gena

Radislav Sedlaček je izuzetno skroman kada govori o svom istraživanju na Institutu molekularne genetike. Iako je genetika napredovala u ogromnoj mjeri tijekom posljednjih nekoliko godina, Sedlaček napominje da je i dalje teško reći kako geni utječu na ljudsko zdravlje. Istovremeno, miševi koji svijetle su jedan korak da se i taj misterij rasvijetli.

Autori: Rob Cameron/Darko Janjević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić