Terasa s pogledom na voćnjak

Voliš ta nedjeljna jutra u kojima, još budan, ne otvaraš oči i prolaziš kroz svaki trenutak dana. Uskoro će doći prva dama s doručkom (zaslužio si ga, sinoć) i ti ćeš je pratiti kroz njenu onlajn kupovinu. Možda ćete danas birati školu za juniora. On je istina još u vrtiću, ali uspjehu je korijen u dobroj pripremi. Ti ćeš odnijeti posuđe u kuhinju, uživajući golim tabanima u čarima podnog grijanja. Pozdraviće te, kao na reklami za čips, preci sa uljanih portreta u salonu. (Još se osjeća neosušena boja.) U kupatilu, u pari (to je jedina magla koju priznaješ), u pjeni, u mjehurićima, sjetićeš se prošlog ljeta, ronjenja u toplom moru šarenom kao akvarij.

Zatim ćeš kositi travnjak (gluh za svađe vrabaca), zadovoljan učinkom otrova za krtice. Još koja ovakva nedjelja, laste će obnoviti gnijezda u rupama od gelera na fasadama nebodera, dole u gradu, i opet će se napuniti bazen. (Vodom koja se modri i pod oblačnim nebom.) Djeca će dolaziti na kupanje, žene će se diviti jedna drugoj, frizurama, nakitu, haljinama, koži, muškarci će dežurati oko roštilja i ćutati o poslu.

Govoriće se o učiteljima tenisa i golfa, o dobrim vjernicima i pouzdanim mesarima, o kravatama i kurvama, o frizerima i kozmetičarkama, o automobilima, o jagnjetini i manikuri, precima, aukcijama, smartfonima, receptima, nakitu. (Ponedjeljak je dan za naftu, građevinska zemljišta, investicije, upravne odbore, berzu, kamate, municiju, advokate, trgovačke lance, trase autoputeva, energetiku, komunikacije, protokol, sjednice...)

Danas je nedjelja i ti još ne otvaraš oči, miris kafe uvija se oko tebe kao trbušna plesačica, zdrav si, nalazi su dobri, snimci čisti, ljekari zadovoljni, tvoje ti je tijelo najbolji prijatelj, stomak je (dok ležiš) sasvim ravan, probava uredna (mogao bi roleks po njoj navijati), i firma je dobro, i stranka je dobro, svi su dobro, i sve je dobro.

Dan će biti sunčan i topao (tako ti je prognoza obećala juče), prvi pravi proljetni, i ti ćeš ga cijelog provesti u voćnjaku. Dolaze starci s očevih imanja, da kreče, kaleme i obrezuju, i da tebe uče tim zaboravljenim znanjima. Vidiš, zatvorenih očiju, sebe među stabalcima, u beharu i pčelama, i prvu damu kako gajbe rumenih plodova dijeli po sirotištima, i puno ti je srce blagosti, sreće i ljubavi.

Najzad ustaješ, otvaraš vrata i izlaziš na terasu. Vazduh je svjež i bistar kao izvorska voda. Kroz njega vidiš vojničko groblje, na susjednom brežuljku, nizove bijelih mramorova, u pravilnim vrstama, kao okrečena stabla voćaka bez krošnji.

Koliko mora da je velik tvoj život, vrijedan tolikih smrti.