Teroristi RAF-a junaci filmskog mega hita?

U Njemačkoj je početkom ove sedmice, u prepunoj kino-sali u Münchenu, premijerno prikazan film „Der Baader-Meinhof-Komplex“. To je filmska priča o frakciji „Crvenih brigada“ u Njemačkoj – „Rote Armee Fraktion“, skraćeno RAF, čiji su članovi od 1971. do 1993. u ovoj zemlji ubili više od 30 ljudi. Film je prije zvaničnog prikazivanja u njemačkim bioskopima, koje počinje 25. septembra, izazvao brojne reakcije. U međuvremenu je Njemačka akademija za film i televiziju „German Films“ nominirala „Der Baader-Meinhof-Komplex“ kao njemački prijedlog za Oscara u kategoriji za najbolji strani film.

Veliki protesti

Radnja filma „Baader Meinhof Komplex“ počinje 2. juna 1967. u Berlinu. Prilikom posjete tadašnjeg perzijskog šaha Mohammeda Reze Pahlavija u ovom gradu je došlo do teških nereda. Ljudi su na početku mirno protestirali, no situacija je eskalirala kada su policijski službenici pendrecima brutalno napali demonstrante. Kratko nakon toga jedan od policajaca je ubio studenata po imenu Beno Ohnesorg.

Pola godine nakon toga: Za vrijeme kongresa posvećenog Vijetnamu, koji je održan na berlinskom Tehničkom univezitetu, Rudi Dutschke je, tada kao student, prilikom govora pred više hiljada svojih kolega sa faksa, uputio žestoke optužbe na račun američkog imperijalizma. Dva mjeseca kasnije Andreas Baader, zatim Gudrun Ensslin, te nekolicina ostalih su tokom noći u frankfurtskim robnim kućama podmetnuli zapaljive bombe u znak protesta protiv „genocida u Vijetnamu“.

Hladne i brutalne ubice

Reditelj Uli Edel kaže da je dugo vremena pripremao film kako bi dokumentovao prve početke terorizma u Njemačkoj tokom sedamdesetih godina. Za pojedine scene je zbog autentičnosti iskoristio i nekadašnje originalne snimke i tonove. Publicista Stefan Aust, po čijoj je istoimenoj knjizi „Der Baader Meinhof Komplex“ urađen scenario, nakon premijere u Münchenu je rekao:

„Vjerujem da takav film ili knjiga o takvoj jednoj tematici mogu predočiti ljudima ove događaje iz prošlosti. Tako. Ali ne i više od toga.“

No upitno je da li se oni mlađi gledaoci, te svi oni koji nisu direktno doživjeli vrijeme njemačkog terorizma, mogu suočiti sa stvarnim događajima. Pogotovo nakon polovice filma kada se radnja gubi u beskonačnim rezovima, te kada se teroristi tadašnjeg njemačkog lijevog spektra demaskiraju u hladne i brutalne ubice, kojima je upotreba bilo kojeg sredstva opravdana. Film je pun akcije. Gledaocima u svakom slučaju u ušima ostaju riječi koje su i danas aktuelne. Naime, glumac Bruno Ganz, koji u filmu igra Horsta Herolda, bivšeg šefa Njemačkog ureda za kriminalistiku, u jednoj od scena kaže:

„Dugoročno gledano ništa ne koristi to da ljude premlatimo ili kao što neki zahtijevaju da im odrubimo glave, jer ne policija, nego političke strukture mijenjaju odnose pod kojima nastaje terorizam. To je u najmanju ruku moje mišljenje.“