Tri kraka svemirske policije

Miljama udaljeni od prijedorskih masovnih grobnica, daleko od neprijateljskih brodova - u sazvježđu njemačkog izbjeglištva, sredinom svemirskih 90-ih godina, brat i ja smo nagovorili oca da se ošiša kao kapetan Jean-Luc Picard iz Zvjezdanih staza. Kosmičke proplanke ćelavosti otac je, dotad, pokušavao zabarušiti bokorima u ratu posijedjele kose, koje bi, nonšalantno, više puta dnevno, plastičnim češljićem prevozio s jedne na drugu stranu glave. Brat i ja smo govorili da su takve frizure odavno demode. Nagovarali smo oca da bude dostojanstveno ćelav. Jok. Nije nas slušao. Sve dok jednog dana, preciznije, jednog dosadnog popodneva (kada su na televiziji u Njemačkoj išle Zvjezdane staze) njegov idol kapetan Jean-Luc Picard nije stupio na scenu.

- Stajao bi ti ovakav friz?

- ?

- Bio bi isti on.

- Hm...

- Da skinemo to odozgo?

- Možda.

I stvarno. Naučno-fantastična fascinacija likom kapetana Picarda pomogla je ocu da se zauvijek otarasi bespotrebno začešljanog šopa. Nakon toga u njegovom životu ništa se nije promijenilo. Ali je puno bolje izgledao.

Zavaljen u fotelju. Daleko od kuće. Prijedorska izbjeglica na komandnom mostu svemirskog broda Enterprise. Koliko puta smo gledali tu epizodu?

- Ženo!

- Ha?

- Peci kafu!

- Ispeci je sam.

Uzori su često isti. No, junaka ima ovakvih i onakvih. Identifikaciju s Jean-Luc Picardom, recimo, otac nenamjerno dijeli s generalom Keith Alexandrom – maglovitim šefom američke tajne službe NSA. Jeste, stariji heroji često maštaju o kosmosu. Međutim, prvom je to razonoda, a potonjem posao, bolje reći - paranoja. S tim u vezi, dok sam sebe štipam, provjeravajući da li sanjam ili surfam, u renomiranom magazinu «Foreign policy» pronalazim vijest da je Keith Alexander na bivšem radnom mjestu, u obavještajnom centru u Fort Belvoiru dao uraditi repliku komandnog mosta iz serije Zvjezdane staze. Zamišljam šefa američkih špijuna kako se kao dijete igra Star Treka. Možda, pjevušeći onu Bajaginu: „Sve vas vidi, sve vas vidi, svemirska policija....“

Iako zvuči kontradiktorno, Jean-Luc Picard i Keith Alexander varijante su istog prototipa. Korijene njihove bezbožno-bezgranične znatiželje, otkrivamo u humusu prosvjetiteljstva, prije dvjestotinjak godina, kada je evropska inteligencija bila opčinjena mogućnostima totalnog nadzora. Sistematsko premjeravanje kosmosa jednako je naučnom promatranju subjekta, odnosno što više njih u jednoj knjizi, žurnalu, enciklopediji ili zatvoru. Literarno katalogiziranje duše slijedi logiku otkrivanja novih svjetova. Kapetan Picard i general Alexander dva su kraka iste priče. Treći krak je moj otac. Šta reći o njemu a da se uklopi u raju? Eno ga kupio novog polovnog forda, vuče malo ko na bordo, bombona, ne da u sebe gledati. To kad sjedne za volan, to cijeli grad za njim glavu okreće. Ali ko njega šiša?

Autor: Amir Kamber

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić