Ulazi li EU u novu dužničku krizu?

Prema navodima Agencije za statistiku Eurostat, dug država eurozone za 2022. godinu iznosio je 91,4 posto BDP-a odnosno ukupne vrijednosti roba i dobara proizvedenih u jednoj zemlji tokom godinu dana. U odnosu na 2021. godinu, to je smanjenje duga za četiri procentna poena, što je jako mnogo, ali prema analizi Evropske centralne banke (ECB) radi se o jednokratnom efektu zbog ekonomskog oporavka nakon pandemije korone.

- pročitajte i ovo:  EU - nova zaduženja ili ne

U svojoj najnovijoj prognozi, ECB očekuje nivo duga od 89 posto za ovu godinu. Sljedeće godine dug će vjerovatno blago pasti na 88,6 posto.Sveukupno gledano, nivo duga je znatno iznad maksimalne granice od 60 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) utvrđene u takozvanom Paktu za stabilnost i rast EU. Pakt je posebno važan za zemlje eurozone, odnosno 20 članica EU, koje imaju euro kao zajedničku valutu. Na kraju krajeva, to bi trebalo da garantuje stabilnost valute.

"Nivo duga bez presedana”

Pakt i njegovi strogi kriteriji suspendovani su na četiri godine zbog pandemije korone i visokih cijena energije  kao rezultat ruskog napada na Ukrajinu. Evropska komisija nije pokretala nikakav postupak prema članicama EU zbog njihovog prevelikih državnih dugova.

Jedanaest država EU ima dug  iznad granice od 60 posto. Najzaduženije zemlje su Grčka sa 171 posto BDP-a i Italija sa 144 posto.  Njemačka se drži prilično dobro sa 66 posto.  Iduće godine će visoko zadužene zemlje morati ponovo da se uozbilje i krenu u smanjenje dugova, preporučuje "European Fiscal Board"( Evropski fiskalni odbor), nezavisno savjetodavno tijelo Evropske komisije.

"Trenutno imamo neviđeno visok nivo duga. Visina duga nas ne zabrinjava toliko kao činjenica da dug neće pasti bez drastičnih reformi u prezaduženim zemljama", kaže Niels Thygesen, penzionisani profesor ekonomije iz Danske i predsjednik Savjetodavnog odbora za fiskalna pitanja.

"Ne možete poći od pretpostavke da će finansijska tržišta jednostavno prihvatiti da nivoi dugovanja trajno budu iznad 100 posto", rekao je Niels Thygesen za DW. Refinansiranje duga postaje sve skuplje za visoko zadužene zemlje zbog visokih kamatnih stopa. Jaz odnosno "spread" između pouzdanih njemačkih i rizičnijih talijanskih državnih obveznica raste. Rejting agencija Moody's je već snizila kreditni rejting Italije.

Troškovi državnog duga brzo rastu

Visoke kamate, koje povećavaju sumu dugovanja, sada svom silinom pogađaju ministre finansija i budžete njihovih zemalja. Njemački ministar finansija Christian Lindner nedavno je najavio da će finansiranje otplate duga ove godine koštati 40 milijardi eura. Prethodnu godinu iznosilo je samo četiri milijarde eura, a sada se udeseterostručilo. Prema navodima Ministarstva finansija u Rimu, Italija će morati izdvojiti ogromnih 100 milijardi eura za refinansiranje svojih dugova sljedeće godine.

Ekonomista Niels Thygesen poziva zemlje da usvoje dugoročni plan za smanjenje duga, prije nego što ovaj problem, poput krize u Grčkoj prije devet godina, izmakne kontroli i dovede do  bankrota država. "Činjenica da sada imamo veće kamate od očekivanih treba da nas podsjeti da problem zaista treba shvatiti ozbiljno i da će razlike između zaduženih zemalja nastaviti rasti ako se ništa ne preduzme”, rekao je Thygesen za DW.

Sa najvećim problemima se suočava desničarska vlada Giorgie Meloni u Italiji, ali ona u tome nije sama. Francuska, Španija, Portugal, Grčka i Kipar takođe bi morale da konsoliduju svoje budžete, naznačili su savjetnici za budžetsku politiku iz "European Fiscal Board" u svom godišnjem izvještaju.

Kako bi ovo trebalo funkcionirati bez gušenja ekonomije ili uvođenja programa ratne štednje, predmet je velike debate među ministrima finansija EU.

Gdje je plan za smanjenje duga?

Uprkos višemjesečnim pregovorima, ministri finansija EU nisu uspjeli da se dogovore oko zajedničkog koncepta. Tu je riječ o dva nepomirljivo suprotstavljena tabora.

Jedan, predvođen Njemačkom, se zalaže se za jasne budžetske ciljeve koji bi se trebali primjenjivati ​​na sve zemlje i dovesti do brzog smanjenja duga.

Drugi tabor, predvođen Francuskom i Italijom, oslanja se na pojedinačne puteve smanjenja duga koji uzimaju u obzir posebne okolnosti u Parizu, Rimu ili Atini i koji ne predviđa kazne.

Njemački ministar finansija Christian Lindner savjetuje restrukturiranje javnih budžeta s fokusom na ulaganja u modernizaciju i digitalizaciju. "To je ono što trenutno radimo u Njemačkoj. Imamo umjereno restriktivnu fiskalnu politiku. To nam je potrebno i za borbu protiv inflacije, inače bi naše djelovanje bilo u suprotnosti sa mjerama Evropske centralne banke", rekao je Lindner za DW, ukayujući na visoke kamatne stope ECB-a.

Visoki državni izdaci  podstakli bi inflaciju, koja trenutno pada. Manje dugova i više ulaganja u isto vrijeme mogu se postići ako postavite prioritete, kaže njemački ministar finansija. "Ali za to je potrebna hrabrost da se ponekad kaže i ono što nije moguće ostvariti.”

Francuski ministar finansija Bruno Le Maire ima drugačije poglede. On smatra da bi štednja i prebrzo smanjenje duga onemogućili državama da dišu i spriječili ulaganja u budućnost.

Italijanski ministar finansija Giancarlo Giorgetti i italijanski ekonomisti smatraju da bi određene investicije, poput onih u zelenu energiju ili odbranu, trebale biti isključene iz državnog duga. „Potrošnja, povezana s evropskim prioritetima, služi ciljevima strateške politike i ne može se jednostavno zanemariti u fiskalnoj regulativi", izjavio je Giancarlo Giorgetti na sastanku ministara finansija EU u oktobru.

Njemačka striktno odbacuje ovo „zlatno" investicijsko pravilo, koje vidi kao slabljenje odnosno razvodnjavanje pakta stabilnosti. Italijanski ministar finansija je pod pritiskom jer Evropska centralna banka smanjuje svoje spasonosne kupovine italijanskih obveznica a od 2006. godine u Italiju neće više priticati novac iz programa EU za oporavak od korona virusa.

Više vremena za jako zadužene članice EU?

Ako se ministri finansija i Evropska komisija ne dogovore o novim pravilima o dugu do kraja godine, ponovo bi se primjenjivao stari pakt stabilnosti sa strogim ograničenjima novog duga od tri posto BDP-a i rigidnim zahtjevima za brzo smanjenje duga.

Tada bi Evropska komisija vjerovatno morala pokrenuti postupak protiv Italije i Francuske jer će ove zemlje, prema njihovim nacrtima budžeta, 2024. godine imati novi dug koji će biti daleko iznad četiri posto. A to niko ne želi riskirati.

Niels Thygesen iz "European Fiscal Board" također ne vidi rješenje u starom paktu stabilnosti, koji, kako kaže, ima jasna i teška pravila, koja se međutim „nikada ne bi mogla sprovesti u praksi jer bi kazne gurnule zadužene države u još dublji fiskalni ponor".

"Potrebna nam je dugoročna strategija za smanjenje duga, ne jednogodišnji ciljevi kao do sada, već, recimo, četverogodišnji plan. U tom planu bi se trebao opisati  put ka konsolidaciji javnih budžeta koji, u najmanju ruku, daje pravac i smjernice ka smanjenju duga koje bi taj proces činile vjerovatnim", preporučuje ekonomista Thygesen, koji je ranih 1990-ih radio na razvoju zajedničke valute, eura. Strogi godišnji ciljevi, po njegovom mišljenju, nisu efikasni – neophodni su individualni ciljevi, koji bi se primjenjivali na duži vremenski period a potrebno je i strpljenje.

Zajednički dugovi EU

Inače, na nivou EU javlja se još jedan budžetski problem.  EU se prvi put zajednički zadužila za program obnove nakon korona krize.

Finansiranje ovog duga od oko 400 milijardi eura, koji se distribuira u viodu kredita i isplata državama članicama - prije svega Italiji - postaje znatno skuplje nego što je prvobitno kalkulirano - zbog visokih kamata. Budžet EU je pod značajnim pritiskom, ali članice odbijaju da preuzmu i  pokriju dodatne troškove. Na pomolu je sljedeća bitka za preraspodjelu na nivou EU.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu