Umjesto kokaina - kakao

"Ovako vam izgleda berba koke"... Adan Rivera jednom rukom drži skupljene grane suhe biljke, a drugom s njih trga listove. Smije se bacajući ih na pod. On to više odavno ne radi. Prije se ovdje, tisuću kilometara istočno od Lime, moglo naći samo jedno: koka. Bilo je to u doba kada je ovom plodnom i vrućom regijom između Anda i pojasa Amazone gospodarila narko-mafija i marksistička gerila "Sendera Luminosa".

U to vrijeme Adan je, kao i većina ljudi u pokrajini San Martin, radio na plantažama koke. "Ovdje je koka rasla dokle god seže pogled", prisjeća se on. Dok priča o prošlosti, s lica mu nestaje osmjeh. "Bili smo još djeca. Jednoga dana smo s obitelji i prijateljima stajali na ulici kada se zaustavio kombi iz kojeg su iskočili ljudi u uniformama. Strpali su nekoliko muškaraca u vozilo i odvezli se. Nekoliko dana poslije pronašli su njihove leševe bez ruku", sjeća se Adan. Zašto su muškarci ubijeni, ne zna, ali zna tko je to učinio: "Bili su to ljudi iz 'Sendero Luminosa'". Organizacija, koja je u tropskom pojasu na istočnoj strani peruanskih Anda planirala marš na glavni grad Limu, bila je nepovjerljiva prema seljacima i uvijek je krvavim odmazdama zastrašivala navodne "kontrarevolucionare". Riveru je tada bilo strah izaći na ulicu.

Danas je drugačije. Njegova djeca pohađaju školu u susjednom San Joseu de Sisa, mjestu udaljenom oko sat vremena vožnje automobilom od glavnoga grada pokrajine Tarapota. Rivera je predradnik na jednoj plantaži na kojoj se uzgaja bio-kakaovac. Ona pripada njemačkoj firmi Forest Finance koja ulaže u održivu proizvodnju kakaa. "U Peruu se oduvijek proizvodi kakao vrlo visoke kvalitete", kaže šef firme Harry Assenmacher: "Želimo tu tradiciju nastaviti".

Stopa siromaštva prepolovljena

U novijoj povijesti ta je tradicija u Peruu bila zapostavljena. "Od 1980-ih do sredine 1990-ih godina Peru je bio najveći proizvođač kokaina u svijetu", ukazuje Fernando Rey, direktor peruanskog odbora za borbu protiv droge Devida. On bi Peru trebao odvratiti od uzgoja koke. Sjedište organizacije je u jednom sivom i neupadljivom neboderu limske poslovne četvrti Surco. Upadljivo je samo to što vojnici čuvaju ulaz u zgradu.

Rey zna da ima težak posao, iako je Kolumbija u međuvremenu njegovoj domovini oduzela titulu najvećega proizvođača kokaina na svijetu. Zajedno s Bolivijom, ove tri susjedne zemlje, međutim, još uvijek čine "zlatni trokut" međunarodne kokainske mafije. Ali dok se u zabačenom jugoistočnom dijelu Perua i dalje nesmetano uzgaja koka, pokrajina San Martin je doživjela preobražaj.

Rey govori o čudu u San Martinu i potkrepljuje ga brojkama: "Danas ova regija s 12.000 tona proizvodi trećinu peruanskog kakaa". Peru je dvanaesti proizvođač kakaa u svijetu, a čak drugi po veličini proizvođač biološki uzgojenog kakaa, odmah iza Dominikanske Republike. "Stopa siromaštva se u posljednjih deset godina smanjila sa 70 na 31 posto. Ni u jednoj drugoj regiji andskih zemalja gospodarstvo ne raste brže i jače", kaže Rey.

Pored državnih ulaganja u škole, ceste i sigurnost, uzrok tome je i procvat agrarne proizvodnje. Poljoprivredne površine su se udvostručile. Danas seljaci sade kavu, kakao, rižu, palme i profitiraju od visokih cijena na svjetskom tržištu. EU je posljednjih godina uložio 36 milijuna eura u regiju. Ali problem droge još ni blizu nije potpuno pobijeđen. "Putovi droge se mijenjaju. Peruanski kokain, koji je nekoć bio namijenjen američkom tržištu, danas se preko Brazila i Afrike krijumčari u Europu", objašnjava direktor Devida.

Nove škole

I u pokrajini Huanco koja graniči sa San Martinom počela je nova era. "El Naranjillo" u glavnom gradu pokrajine, Tingo Mariji, koji broji 55.000 žitelja, danas je jedna od najvećih zadruga za proizvodnju bio-kakaoa u Latinskoj Americi.

Ranije je ovaj grad slovio kao kokainska utvrda. Seljaci u ovome kraju nisu samo sadili koku, prisjeća se Francisco Rodrigez. "Mnogi su imali svoje laboratorije. Vadili su kokainsku pastu iz lišća koke pomoću klora i benzina." Rodrigez potječe iz Huayhuantilla, sela u kojemu je sedamdeset obitelji posljednjih godina prešlo s proizvodnje kokaina na proizvodnju bio-kakaa - kao i većina od oko 2.000 zadrugara. "Taj prijelaz je bio težak", priča Francisco Rodrigez: "Trajao je nekoliko godina. Kakao je zahtjevan za uzgoj, a donosi manje od koke. Ali je zato proizvodnja kakaa legalna i sigurna."

U Huayhuantillu nova osnovna škola i njegovani travnjak na seoskom trgu s novom drvenom pozornicom svjedoče o uspješnim promjenama. Na ulicama nema smeća, kuće su spojene na septičke jame: ovo mjesto se ne može usporediti s ostalim zabačenim selima i njihovim trošnim kolibama. "Tamo još uzgajaju koku", kaže Rodrigez šapatom da ga netko ne čuje. Zadruga seljacima ne plaća samo dodatak u visini od oko 50 američkih centi po kilogramu na regularnu tržišnu cijenu, već se brine i za besplatno zdravstveno osiguranje i pomaže djeci da pohađaju školu.

U Njemačkoj su organizacija za faire trade GEPA i lanac organske hrane Naturland klijenti zadruge. Oko jednu četvrtinu kakaoa koji im treba za njihove čokolade kupuju kod nekadašnjih peruanskih proizvođača droge. Ovi su pak ponosni jer im je uspjelo izaći iz kriminalnog biznisa koji im je stalno donosio sukobe s kupcima kokaina, teroristima i vojnicima, sukobe koji su dominirali njihovom svakodnevicom. A to nije bilo tako davno: svi oni još uvijek znaju kako se beru listovi koke.

Autori: Mirjam Gehrke / Nikolina Tomasović

Odg. urednica: Jasmina Rose