"UN pokušava da prikrije seksualno zlostavljanje"

DW: Neko bi rekao da je skandal zbog seksualnog zlostavljanja žena i dječaka u Centralnoafričkoj Republici, što su navodno vršili pripadnici Plavih šljemova, izolovan slučaj. Koja su Vaša iskustva koja ste imali tokom rada u UN-ovoj misiji u Bosni i Hercegovini, krajem devedesetih godina prošlog vijeka?

Kathryn Bolkovac: Ono što se dešavalo žrtvama krijumčara ljudi u BiH krajem prošlog i početkom ovog vijeka, slično je skandalu koji je otkriven u Centralnoafričkoj Republici. Posebno zbog toga što se na meti zlostavljanja našla jedna ranjiva populacija stanovništva, zlostavljanje su vršili pripadnici organizacije koja je oformljena da bi zaštitila te ljude, ali i zato što se stalno pokušavaju prikriti skandali u koje je umiješan UN. Oni koji pokušaju da razotkriju te stvari bivaju uklonjeni iz misija i dobijaju otkaz. Sa zbivanjima u Centralnoafričkoj Republici sam se upoznala protekle godine kada sam sarađivala s jednom organizacijom, članicom takozvane Code Blue kampanje. Cilj ove kampanje je da se pronađe najbolji način da se prekine ova kontinuirana praksa unutar UN-a, te da se članovima međunarodnih misija oduzme imunitet. Gledanje kroz prste poslije ovakvih skandala od UN-a je na kraju napravilo jednookog monstruma koji stalno pokušava da spriječi istrage kriminala kojeg čine članovi njegovih misija.

Šta ste otkrili tokom Vašeg rada u BiH?

Otkrila sam mnoge slučajeve seksualnog zlostavljanja i učešća u krijumčarenju ljudi, ali ti slučajevi nikada nisu procesuirani. Mlade djevojke iz Rumunije, Ukrajine, Moldavije i drugih istočnoevropskih zemalja su dovođene da bi služile kao seksualne robinje za pripadnike UN-ovih misija i stranih mirovnih snaga. U ove slučajeve su umiješani mnogi oficiri iz SAD, Pakistana, Njemačke, Rumunije, Ukrajine, kao i članovi organizacija koje su djelovale unutar BiH na osnovu ugovora s vladama drugih zemalja, te lokalni kriminalci. Istražiteljima nikada nije bilo dozvoljeno da sprovedu israge do kraja, osumnjičeni su odmah povučeni iz BiH ili su premještani u druge misije. Spomenute mlade žene bi jednostavno bile vraćene u zemlje iz kojih potiču.

Da li su članovi UN-ove misije znali da su te djevojke žrtve "human traffickinga" - krijumčarenja ljudi?

Termin "human trafficking" nije bio termin koji je krajem 1999. i početkom 2000-tih bio u širokoj upotrebi. Mislim da je većina UN-ovih oficira vjerovala da se radi o prostitutkama. Međutim one su krijumčarene u BiH, mislile su da dolaze na rad, ali su potom silom primorane da pružaju seksualne usluge.

Da li se za to znalo i u višim krugovima UN-ove misije u BiH?

Naravno da se znalo, jer sam im ja slala svoje izvještaje. Sve to je odlično dokumentovano. Mnogo vrlo visokih zvaničnika UN-a znalo je za to, sve do samog Jacquesa Kleina, koji je bio na čelu misije UN-a u BiH.

Da li su protiv službenika UN-a koji su bili umiješani u to i koji su potom premješteni ikada bile podignute optužnice?

Ne. Nikada. Do optužnica nije došlo jer nikada nije bilo dozvoljeno da se istrage privedu do kraja. To je bio i razlog zbog kojeg sam ja dobila otkaz i zbog kojeg sam morala da napustim BiH - jer sam ja uporno pokušavala da istražim te slučajeve. Poslije toga sam kompaniju koja me angažovala u BiH, britansku kompaniju DynCorp, tužila pred sudom u Londonu i dobila sam parnicu jer mi je otkaz uručen iz izmišljenog razloga.

Da li je po DynCorp-u bilo nekih negativnih posljedica u poslovima s UN-om nakon što je sud potvrdio da ste dobili otkaz samo zbog toga što ste pokušali da istražite spomenute slučajeve?

Ne. Nikakvih. UN je nastavio da koristi usluge te kompanije, američka vlada je nastavila da sklapa ugovore s njom. DynCorp je postajao sve veći iz godine u godinu.

Šta su mogući uzroci za ovakvo ponašanje UN-ovih oficira u mirovnim misijama?

Mislim da je uzroka mnogo. Djelomično je to zato što ljudi gube svoje predstave o moralu jer se nalaze 5000 kilometara od kuće i misle da ih niko nikada neće uhvatiti u tome što rade. A onda shvate da čak i ako ih uhvate - da to neće imati nikakvih posljedica.

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon nedavno je imenovao ekspertkinju za sigurnost Jane Holl Lute koja bi trebalo da koordinira napore da se razjasne slučajevi u kojima se članovi UN-ovih misija optužuju za seksualno zlostavljanje. Nakon svega ovoga što ste prošli, vjerujete li da su ti pokušaji vjerodostojni?

Ne vjerujem da je u proteklih 15-20 godina bilo vjerodostojnih pokušaja UN-a da se zaustavi seksualno zlostavljanje žena i djece u međunarodnim misijama. UN još uvijek odbija da pošalje adekvatne timove istražitelja na teren i oni stalno pokušavaju da prikriju te stvari. Ono što rade je da stalno pričaju o tome, ali na tome i ostaje - samo na priči. Jasno je da će najviši funkcioneri UN-a radije pokušati da prikriju stvari kako bi spasili vlastitu reputaciju, nego da učine pravu stvar.

Šta mora da se promijeni u politici UN-a da bi se prekinulo sa seksualnim zlostavljanjem u međunarodnim misijama?

Mislim da stvari ne mogu da se promijene sve dok se ne sprovede reforma na najvišem nivou, u menadžmentu koji se bavi međunarodnim misijama. U UN-u niko ne snosi odgovornost za bilo šta. Potezanje pitanja odgovornosti, prema sadašnjim propisima, leži u rukama zemalja članica iz kojih dolaze službenici UN-a. Sve dok zemlje članice nisu u stanju da disciplinuju i pokrenu procese protiv pojedinaca koje šalju u misije, to neće učiniti ni sam UN. UN je jednostavno otpisao pitanje discipline i odgovornosti. Ova organizacija se oslanja na to da će time da se pozabave zemlje članice. Vrijeme je da zemlje članice preuzmu poteze kako bi se zaustavilo ovo međusobno prebacivanje odgovornosti jednih na druge.

Bivša inspektorka američke policije Kathryn Bolkovac je 1999. sklopila ugovor sa kompanijom DynCorp Aerospace kako bi u okviru misije UN-a učestvovala u istragama o seksualnom zlostavljanju i kršenju ljudskih prava u poslijeratnoj BiH. Našla je dokaze da su u seksualno zlostavljanje umiješani i neki službenici misije UN-a. Ti službenici su potom premješteni na druge funkcije (neki u druge zemlje), a ona je dobila otkaz. O svom slučaju je napisala i knjigu po kojoj je 2010. snimljen i film "Whistleblower". Zbog svog rada u raznim humanitarnim projektima, Kathryn Bolkovac je 2015. bila nominovana i za Nobelovu nagradu za mir.