Uspon AfD-a? Sami ste krivi!

Pogled unazad: AfD je nastala za vrijeme krize evra. Kada je ta oluja ponešto jenjala, a u stranci se javile podjele, opala je i popularnost AfD – ona je u anketama imala naklonost još samo četiri odsto birača. U ljeto 2015. nije bilo sigurno da li će stranka uopšte preživjeti. A onda je došla izbjeglička kriza. CDU, SPD, Zeleni i Ljevičari (Die Linke) su se upetljali u kulturu dobrodošlice. To je u narodu podstaklo raspoloženje suprotno zvaničnoj politici koje je već dugo tinjalo u raznim sredinama. Čaša se prelila, AfD je uhvatila priključak i njen rejting u anketama je ponovo porastao.

Mnogi političari su se nadali da će AfD već nekako nestati sama od sebe. Upozorenja novinara i demoskopa su ignorisana, što je bio plod arogancije vlasti. Poslije zadrtog odbijanja da se ozbiljno shvate, kako brige naroda tako i uspon nove stranke, uslijedila je satanizacija AfD. I ta namjera je imala suprotan efekat: ova stranka je dospjela u ulogu žrtve i popularnost joj je dalje rasla.

I dalje na stazi uspjeha

A sada: izgleda da AfD među biračima ima veliki bonus. Čak ni diskusija o pucanju na izbjeglice joj nije naškodila (početkom godine je dužnosnica AfD Beatriks fon Štorh zatražila da se u slučaju nužde puca na izbjeglice na granicama, op.ur.). U školskim dvorištima na istoku Njemačke, AfD sada ima imidž bandita - na odmorima između časova se tajno razmjenjuju informacije. Roditelji i javno mnjenje imaju drukčiji pristup, ali zabranjeno voće ima posebno sladak ukus. Ovdje možda odrasta omladina koja se socijalizuje uz AfD, kao što je to nekada bio slučaj sa pokretom Zelenih.

Strateške greške su se nadovezale na razvoj političke situacije posljednjih godina: u spektru javnog mnjenja je na desnoj strani nastala rupa, pošto su se CDU i CSU (demohrišćanske stranke) fokusirale na politički centar. AfD je iskoristila tu šansu i obratila se izgubljenim konzervativcima. A oni su odgovorili odanošću. Jer, još uvijek „Alternativa za Njemačku“ za mnoge – nema alternative.

Nova narodna stranka?

Konkurencija je očekivala da će AfD na kongresu u Štutgartu skliznuti još dalje udesno i tako praktično ispasti iz demokratskog spektra, ili da će se njeno rukovodstvo raspasti. Ali, kongres je pokazao da su te nade iznevjerene. Nije bilo pobune. Zaoštravanje – relativno umjerenog – stranačkog programa kada je riječ o temama kao što su islam, doseljavanje u Njemačku ili abortus nije dobilo podršku većine delegata. Zanimljivo je da je inače baš podmladak stranke bio za još radikalniji kurs.

I iz Evrope stiže vjetar koji puni jedra AfD. Stranke koje su joj srodne se u mnogim evropskim zemljama nalaze u usponu. A s druge strane, klasične narodne stranke gube podršku. Ako se tako nastavi, u Njemačkoj će za nekoliko godina postojati dvije nove narodne stranke: Zeleni i AfD. Šta učiniti? Možda hrišćanskim unijama i SPD sine još poneka dobra ideja. Iz grešaka može i da se uči.