Učiniti svijet nesigurnijim - 20 godina Vladimira Putina
9. august 2019
U početku je bio „anti-Jeljcin": mnogo mlađi od tadašnjeg predsjednika, pun energije, brz i samouvjeren na javnim nastupima, nesklon votki. Prije dvadeset godina tadašnji novi šef vlade i uskoro novi predsjednik Vladimir Putin, dao je svojim duboko onespokojenim sunarodnicima novo samopouzdanje. Rusi su bili uznemireni jer su 90-ih propale demokratske reforme, na Kavkazu je bjesnio građanski rat, a zemlja je ekonomski bila na dnu.
Novi čovjek u Kremlju imao je sreće: Rastuće cijene sirovina donosile su milijarde u državnu kasu. Putin je ulagao u ekonomiju, vraćao dug u inostranstvu i borio se protiv siromaštva. Gvozdenom rukom je okončao čečenski rat, učinio da se glas Moskve ponovo čuje u svjetskoj politici.
Od ovog iskustva ima koristi i danas. Putin ima dobar osjećaj za čežnje mnogih Rusa za stabilnošću i imperijalnom veličinom. U međuvremenu, on se pokazuje kao iskusni kormilar koji brod Rusija sigurnim rukama vodi kroz oluje sadašnjosti, uvijek prkoseći vjetru sa Zapada. Svojim sunarodnicima obećava ono što žele da čuju: više novca zahvaljujući većim platama i rastućim socijalnim davanjima. A to što se ne drži svojih obećanja - mnogi stariji Rusi mu opraštaju jer za njega ne vide alternativu.
Međutim, sve više mladih ljudi razmišlja drugačije. Oni žive u svijetu koji se strahovito brzo mijenja. Samo u Kremlju ostaje sve onako kako jeste. Putin, kao inkarnacija slogana „nastavljamo po starom". Generacija koja stasava teško može da se identifikuje sa Putinom koji kaže da ne posjeduje pametni telefon. Stabilnost koju stariji Rusi cijene, mladi doživljavaju kao uporno držanje za vlast. Ko - poput Putina - govori o prednostima klimatskih promjena, nije pogodan kao uzor mladima. Mnogi studenti preziru korumpirane političare, tužioce, sudije i nepristojne oligarhe. Mlada generacija u gradovima zahtijeva transparentnost države. Ili kako se to nekada zvalo: glasnost.
Ali, perestrojke - transformacije društva, što je drugi ključni izraz ere Gorbačova - za sada neće biti. Takozvani „Siloviki", stariji muškarci iz bezbjednosnog aparata, ne daju se tako lako grunuti u stranu, pogotovu ne od strane mirnih demonstranata. I tako Putinov sistem nastavlja da radi: izbori se lažiraju, štampa se cenzuriše, disidenti proganjaju. A rusko društvo se sve više polarizuje.
Što je duže Putin na vlasti, to se mišljenja o njemu više polarizuju. Milioni Rusa mu se dive kao predsjedniku koji je proširio uticaj Rusije u Ukrajini, Gruziji i drugdje. Reakcionari širom svijeta, pa i u Njemačkoj, vide ga kao model kako se može obnoviti „nacionalna veličina": čvrstom rukom i nasiljem. S druge strane, liberalni demokrati u zemlji i inostranstvu odbacuju šefa Kremlja. Čekaju na vrijeme poslije Putina.
Ali to može da potraje. 20 godina na vlasti još nije dovoljno da bi se sveo bilnas. Putinov mandat traje do 2024. On za sada ostavlja otvorenim da li će i poslije toga nastaviti da vlada.
Političar Putin, kakvog danas vidimo, nije onaj isti od prije 20 godina. Ranije se nudio kao partner Zapadu. Sada se bori protiv svjetskog poretka koji određuju SAD. Time čini svijet manje sigurnim - zajedno sa autoritarnim vladarima u Kini ili Iranu. I to za sve narode svijeta - uključujući i Ruse.