Glad prijeti cijeloj jednoj generaciji
4. mart 2018
Medicinski tretman djece poput Félixa Barona je sada uobičajena praksa u Dječjoj bolnici Huan Manuel de Los Rios u Karakasu. On ima tek 11 mjeseci i težak je pet kilograma. To je tek nešto više od polovine prosječne tjelesne težine djece njegovog uzrasta. Njegova majka, Jamile, kaže da ne zna šta se dešava sa njenim dječakom, te da nešto sigurno utiče na njegov apetit.
Ranije je Jamile radila kao kuharica u jednom od boljih restorana u venecuelanskoj prijestonici, a sada je nezaposlena. Njen muž ima posao - u državnoj službi. Kao i većina Venecuelanaca, on dobija mjesečnu minimalnu platu: 248.510 bolivara i bonove za kupovinu hrane u vrijednosti od dodatnih 549.000 bolivara. Prema zvaničnom kursu, njegova primanja iznose ukupno 238 američkih dolara. Na crnom tržištu, koje je zapravo jedino mjesto za mijenjanje valute, za tu sumu može dobiti oko 6.5 američkih dolara.
Jedno zamrznuto pile košta više od polovine te sume. Ipak, Jamile negira da gladuju: "Naravno da smo smanjili potrošnju mesa, ali u tanjirima imamo hrane", kaže ona, odbacujući bilo kakav nagoveštaj da bi stanje njenog sin moglo imati veze sa nedostatkom hrane. Ipak, ona priznaje da je samo tokom 2017. izgubila oko deset kilograma tjelesne težine.
Najveći dio stanovništva je neuhranjen
Ona u svemu tome nije usamljena. Rezultati jedne zajedničke studije triju univerziteta u Venecueli, provedenoj u prvoj polovini 2017. godine, pokazuju da se kod 70 posto ispitanika, učesnika studije, tokom proteklih šest mjeseci smanjila tjelesna težina- u prosjeku za oko šest kilograma.
Čak i ako rezultati studije nisu reprezentativni za cijelu zemlju, oni daju uvid u razmjere tog problema. Jedno je pak sigurno: Bilo da je riječ o natprosječno gusto naseljenim područjima i velikim gradovima na obali Kariba, ruralnim područjima u podnožju Anda ili potpuno udaljenim krajevima u blizini brazilske granice: širom Venecuele ljudi gladuju.
A oskudica više nije samo problem najsiromašnijih porodica. Inflacija, koja je u protekloj godini premašila 2.000 procenata, odrazila se na kupovnu moć svih slojeva stanovništva. Analitičari se plaše da bi 2018. godine gubitak u vrijednosti valute mogao doseći čak 10.000 procenata. Vladine mjere vjerovatno neće uspjeti umanjiti krizu. Ni izdavanje sopstvene kripto-valute, kao ni sporadična povećanja plata ne rješavaju osnovni problem sa kojim se suočava tamošnja privreda, koja u svim segmentima propada.
Čak je i proizvodnja sirove nafte, koja čini preko 90 posto devizne zarade te zemlje, u novembru 2017. dostigla najniži nivo u proteklih 30 godina. Kao rezultat toga, devizne rezerve se smanjuju, država se smatra djelimično insolventnom, jer je u zakašnjenju sa plaćanjem obaveza, čime vladi nedostaje novca za uvoz hrane. Pri tome, skoro sva hrana koja se konzumira u ovoj zemlji dolazi iz inostranstva, jer je nekada produktivna poljoprivreda skoro u potpunosti uništena.
Najviše su pogođena djeca
Nedostatak hrane posebno pogađa djecu. Jer tokom ranog razvoja djece- od začeća do drugog rođendana – nedostaci - i neuhranjenosti imaju ozbiljne posljedice na njihov fizički i mentalni razvoj.
Prema istraživanju Caritasa u Venecueli, u urbanim područjima sa niskim i vrlo niskim prihodima čak 15,5 posto djece mlađe od šest godina je neuhranjeno. Još 20 posto njih je direktno ugroženo zbog neuhranjenosti. "Baza podataka je mala i ne odnosi se na kompletno stanovništvo", priznaje Janet Rodrigues, šefica ove humanitarne organizacije, ali takva anketa bi zapravo trebale biti zadatak vlade. "Ali ona takve podatke nije objavila duže od dvije godine." Za Rodrigues je pak jasno da su, prema kriterijumima UN-a, oblasti koje su bile predmet tih istraživanja suočene sa potrebom hitne pomoći u hrani: "Ovo je veoma ozbiljno i zahtijeva intervenciju međunarodnih organizacija - mnogo većih igrača od nas".
Ako su Caritasovi podaci reprezentativni za čitavu Venecuelu, najmanje 300.000 djece starosti od nula do pet godina moralo bi biti umjereno ili teško neuhranjeno - samo u niskoj i nižoj srednjoj klasi.
Počinje humanitarna katastrofa
Iako se razmjeri ove humanitarne krize još drže pod kontrolom, onda je to samo zato što vlada još uvijek dijeli hranu, od trenutka kada je prije dvije godine ekonomska situacija posve izmakla kontroli. Gajbe u kojima se dijele obroci, sadrže osnovne namirnice kao što su riža, brašno, ulje, tjestenina, šećer i so. Riječ je o velikoj količini ugljenih hidrata i malo masnoće, što je hrana bez proteina – kako biljnih, tako ni životinjskih.
Hrana vas može zasititi, kao što tvrdi Jamile, majka malog Félixa Barona. Ali, to se teško može nazvati uravnoteženom ishranom, kaže Ingrid Soto de Sanabria, direktorica Klinike za medicinsku ishranu, u kojoj se pruža pomoć malom Félix-u: "Ovdje je riječ o veoma lošoj ishrani."
"Mi doživljavamo tragediju koja će trajati još mnogo, mnogo godina", kaže ova doktorica. Bez podjele tih gajbi, priznaje ona, situacija bi bila još gora. Bez obzira na to, ona ne krije svoje strahove: "Mi rizikujemo da izgubimo jednu cijelu generaciju i trebaće nam puno vremena da se oporavimo od toga."