Vizne olakšice za Tursku

Sporazum o readmisiji ilegalnih useljenika donosi korist i EU i Turskoj. Obje strane time dobijaju ono što već dugo traže. Ipak, ima i onih koji u svemu ovome predstavljaju gubitnike. Riječ je o izbjeglicama iz Sirije, Afganistana ili Iraka koji u EU pokušavaju da pronađu sklonište od rata, gladi i siromaštva. Turska je jedina država kandidat za ulazak u EU za čije građane i danas važi vizni režim. Obavezivanje vlade u Ankari da ponovo preuzme ilegalne useljenike koji dolaze iz te zemlje bila je cijena koju je morala da plati za dobijanje bezviznog režima.

Trogodišnji prelazni period

S turske strane se naglašava kako sporazum donosi ustupke koje moraju da naprave obje strane. Ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu tako govori o "paralelnom procesu napretka". Ministar za odnose sa EU Egemen Bagis je izjavio kako Turska zadržava pravo da odustane od sporazuma ukoliko "u dogledno vrijeme" ne dođe do potpune liberalizacije viznog režima. On je rekao da očekuje da cijeli proces bude okončan u roku od tri godine. U tom periodu će Turska dobiti pomoć EU za opremanje državne granice specijalnim kamerama za noćno osmatranje, a biće formiran i poseban centar u kojem će stručnjaci koji govore strane jezike određivati iz koje države dolaze ilegalni useljenici.

U javnosti Turske se javlja zabrinutost jer se vjeruje da ova zemlja na ovaj način preuzima preveliki teret na svoja pleća. Ahmet Icduygu, sa Koc univerziteta u Istanbulu smatra da to neće biti tako. "Do prije deset godina u Tursku je godišnje stizalo oko 90.000 izbjeglica. Proteklih godina je taj broj opao na 40.000."

Stoga se za Tursku stvari ne mijenjaju previše, a potpisivanje spomenutog sporazuma je ionako preduslov za članstvo Turske u EU, ne samo za viznu liberalizaciju.

Sporni procesi dodjele azila

Andrew Gardner iz organizacije Amnesty International je istovremeno zabrinut za sudbinu migranata. "Pitanje je gdje ti ljudi mogu da zatraže azil", kaže on.

Već su zabilježeni slučajevi da su izbjeglice iz Afganistana jednostavno vraćene u tu zemlju, a da im u Turskoj nije dozvoljeno da prođu uobičajeni postupak za dobijanje azila.

"Ubuduće će još više izbjeglica biti vraćeno, prvo iz EU u Tursku, a potom dalje u zemlju porijekla", navodi Gardner.

Izbjeglice iz Sirije za sada nisu pogođene time, jer one i u Turskoj imaju status ratnih izbjeglica i ne mogu biti vraćene u domovinu. Ipak, dešavalo se da se i taj propis krši i da su pojedine izbjeglice prisilno vraćene, tvrdi aktivista Amnesty Internationala.

EU mora preuzeti veću odgovornost

Lami Bertan Tokuzlu, stručnjak za ustavno pravo sa univerziteta Bilgi u Istanbulu tvrdi da izbjeglice moraju uživati veću zaštitu. On kaže da međunarodno pravo i Ženevska konvencija nalažu da zbjeglice imaju pravo da zatraže azil u onoj zemlji u kojoj to žele. Kako su države EU među onima koje važe za ciljne države brojnih izbjeglica, to bi Unija morala preuzeti i veću odgovornost, smatra Tokuzlu.

On istovremeno upozorava da se ne gaje prevelike nade da se mogu u potpunosti kontrolisati granice Turske. To je jako teško pogotovo na granici sa Irakom i Sirijom. Tako su u prošlosti upravo preko tih područja u Tursku često upadali borci kurdskog pokreta PKK. Tokuzlu stoga tvrdi da vlada u Ankari ne može garantovati da će na tim granicama zaustaviti priliv ilegalnih useljenika.

Autori: Senada Sokollu/Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić