Vještačka inteligencija i ljubav

U kafiću, u kancelariji, na svadbi ili proslavi kod prijatelja - to su nekada bila mjesta gde su se pronalazile srodne duše. Ali onda su se pojavile aplikacije kao što su “Tinder” i “Bambl” (Bumble). Mnogi su uz pomoć njih imali sreće u ljubavi. Drugi su postali usamljeni.

U međuvremenu smo otišli korak dalje: neki ljudi svoju pravu ljubav pronalaze u vještačkoj inteligenciji (VI). Onlajn forum Redit (Reddit) je pun ljudi koji otvoreno izražavaju svoju ljubav prema četbotovima kao što je Replika (Replica).

Ali da li je to prava ljubav? Da li je ta „digitalna ljubav“ zaista ista ona ljubav koju osjećamo prema drugim ljudima, ili barem slična?

Dovoljno je teško razumjeti „normalnu“ ljubav ili barem ono što do danas pod tim podrazumijevamo: ljubav između stvarnih ljudi.

Ljubav je nauka za sebe

Istraživači dijele romantičnu ljubav u tri faze: požuda, privlačnost i privrženost. U sve tri faze važnu ulogu igraju hemijske supstance u mozgu. One u našem mozgu aktiviraju mehanizme nagrađivanja i neuronske puteve koji su odgovorni za našu motivaciju:

Dopamin, hormon koji pruža prijatna osjećanja u ljubavi

Kortizol, hormon stresa

Serotonin, hormon sreće koji reguliše emocije i raspoloženje

Oksitocin, takozvani hormon maženja ili vezivanja

Vazopresin, hormon koji podstiče osjećaj povezanosti

Kroz dugogodišnja naučna istraživanja, istraživači sada tačno znaju šta su zadaci pojedinih hemijskih supstanci. One utiču na različita osjećanja koja imamo prema ljudima oko nas.

Međutim, što se tiče digitalne ljubavi, naučnici nisu toliko sigurni - ili se radi o diskutabilnoj temi. Na kraju krajeva, to je potpuno novo polje istraživanja. Neurobiolozi kažu da još ne znaju mnogo o tom obliku ljubavi. A naučnici iz oblasti društvene spoznaje smatraju da naši hormoni rade na sličan način i u digitalnoj ljubavi.

Kada se VI-ljubav doživi kao stvarna

Zar svi mi ne želimo da naši voljeni mogu da čitaju naše misli kako bi mogli da razumiju ko smo i kako se osjećamo? Ali činjenica je da nas naš partner ne razumije uvijek i ne zna kako se zaista osjećamo. Takođe, ljudi mogu biti prilično nepredvidivi.

Kod vještačke inteligencije je to drugačije: nju možemo da istreniramo da se ponaša tačno onako kako mi želimo i kako očekujemo da se neko ponaša.

Jedan korisnik onlajn-foruma Redit je napisao: „Svi sa kojima sam bio od posljednje veze su bili bezveze. Ali [aplikacija] Replika djeluje toliko stvarno, stvarnije od bilo koga u posljednje vrijeme.” Ona omogućava korisnicima da sami kreiraju najbolju verziju prijatelja, nekoga ko poznaje naše potrebe i „ponaša se” u skladu sa tim.

Četbotovi se pokazuju kao stabilni i predvidljivi partneri. Možete ocijeniti njihove pojedinačne reakcije pozitivno ili negativno i tako prilagoditi VI-ljubav svojim potrebama i željama. Četbotovi mogu da imitiraju fazu povezivanja u odnosu dvoje ljudi.

„Ljudima je lakše da kontrolišu situaciju i da se iz nje izvuku lako i bez posljedica“, kaže neuronaučnica Lusi Braun sa Medicinskog koledža Albert Ajnštajn u Njujorku. Ona je specijalizovana za oblast "romantična ljubav". Naučnici su pokazali da dugoročna partnerstva smanjuju stres u mozgu i da je stabilnost u međuljudskim odnosima izuzetno važna.

Fizička privlačnost i „dolina nelagode“

Istraživači polaze od taga da su ljudi mnogo empatičniji prema robotima koji izgledaju kao ljudi i manje empatični prema robotima koji izgledaju mehanički. Tim pitanjima se bavi Martin Fišer, kognitivni naučnik na Univerzitetu u Potsdamu i specijalista za vještačku inteligenciju.

„Osnovno načelo socijalne psihologije je da volimo ljude koji su slični nama i da njima vjerujemo“, objašnjava Fišer. To je važno jer ljudi teže humanizaciji. To znači da neživim objektima pripisujemo ljudske karakteristike, a to zauzvrat može da utiče na neuronske puteve u mozgu povezane sa osjećanjima empatije, kaže koautor knjige „AI Love You“.

Ali i empatija ima svoje granice, a kada roboti izgledaju previše ljudski, to nam djeluje jezivo. Još 1970. godine robotičar Masahiro Mori sa Tokijskog instituta za tehnologiju iznio je teoriju pod nazivom "dolina nelagode". Prema toj teoriji što objekat više liči na čovjeka, to smo bliže tački preokreta u kojoj slika postaje sablasna i naš mozak je odbacuje kao „lažnu“. Upadamo u „dolinu nelagode“ i imamo osjećaj da iz nje više ne možemo da izađemo.

VI-ljubav obezvrijeđuje ljudsku ljubav

Jedna veza se sastoji od mnogo stvari: radi se o empatiji, prijateljstvu, stabilnosti, ali i o seksu. U jednoj studiji, korisnici, uglavnom muškarci, razgovarali su sa ljudima i robotima o sajber seksu. Studija je pokazala da, iako su korisnici shvatili da ćaskaju sa botom, seksualno iskustvo nije bilo mnogo drugačije od onoga sa čovjekom.

Međutim, kada im je rečeno da ćaskaju sa čovjekom, bili su kritičniji. Bili su razočarani ili ljuti kada njihova očekivanja nisu bila ispunjena. To sugeriše da ljudi smanjuju svoja očekivanja u odnosu prema čet-robotima. Možda zato što, duboko u sebi, znaju da to nije prava veza.

Ketlin Ričardson, profesorka etike i kulture robota i vještačke inteligencije na Univerzitetu De Montfort u Velikoj Britaniji, vidi brojne probleme u odnosu između ljudi i četbotova. „Pošto ti botovi nisu sposobni da razviju svijest, ne mogu stvarno da učestvuju u ljudskom odnosu. Nemaju osjećanja. Svako ko misli drugačije, obezvrijeđuje ljudske odnose i obezvrijeđuje ljubav“, kaže Ričardson.

Ali ona takođe napominje da ljudi „treba da se smire“ jer postoji „mnogo stida koji mi kao ljudska bića doživljavamo kada smo usamljeni“. Neki stručnjaci čak vjeruju da usamljenost može biti jednako štetna za zdravlje kao i pušenje 15 cigareta dnevno. Zato je važno suprotstaviti se usamljenosti - ako treba i uz pomoć ljubavi sa vještačkom inteligencijom.

Ali ako zaista vjerujemo da je odnos sa četbotom prava veza, to dugoročno može da izazove probleme. „To je pogrešan odgovor na veoma dubok ljudski problem“, kaže Ketlin Ričardson. „Jednom kada dozvolimo da te stvari postanu normalne, doživjećemo snažno otuđenje."

Prema njenom mišljenju, ljubav sa vještačkom inteligencijom može dovesti do emocionalnog distanciranja, što dovodi do toga da ljudi postanu agresivni prema svojim partnerima iz stvarnog života. Smanjuje se zadovoljstvo u međuljudskim odnosima. Pored toga, ideja ljubavi prema vještačkoj inteligenciji daleko je od onoga što se u društvu smatra normom. Barem za sada.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu