Vučić i Tači -„Balkanski kontrasti"

Novinar Mihael Martens za Frankfurter algemajne cajtung pod naslovom „Balkanski kontrasti" piše o prisustvu Grčke, Makedonije, Srbije i Kosova na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti. „Miljenici konferencije su bili Aleksis Cipras i Zoran Zaev". Ne samo što ih je hvalila kancelarka Angela Merkel, ne samo što su dobili mirovnu Klajstovu nagradu, već su i na „jednočasovnoj sjednici objasnili zašto im je uspjelo ono što mnogim političarima danas izgleda nemoguće: da nađu kompromis i misle o interesima susjeda."

„Nije bio nikakav slučaj to što je Volfgang Išinger kao šef Konferencije o bezbjednosti odmah poslije nastupa Ciprasa i Zaeva uveo kontrastni program", pa su se na bini posle Zaeva i Ciprasa pojavili predsjednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači. Išinger koji ima iskustva sa Balkanom i nekada je bio posrednik EU za Kosovo, bio je i voditelj srpsko-kosovskog razgovora, a njega je uveo pitanjem: zašto njima dvojici nije uspjelo ono što je uspjelo Ciprasu i Zaevu."

„Najpre je odgovorio Vučić, koji je dobio dosta više vremena da govori od Tačija i kojem je Išinger osim otvaranja dao i završnu riječ. Vučić je pomenuo Briselski sporazum iz 2013. sklopljen uz posredstvo EU – tu su se Srbija i Kosovo obavezali da će normalizovati odnose. Srbija je ispunila sve što se tražilo sporazumom, a Kosovo – ništa od toga, rekao je Vučić.- On je ukazao da se na Sjeveru Kosova lokalni izbori održavaju prema kosovskim zakonima, baš kao što je predviđeno sporazumom. Uz to se Srbija nije ispriječila kada je Kosovo 2017. dobilo sopstveni međunarodni telefonski pozivni broj."

„Zajednice srpskih opština dogovorene 2013. godine – ni danas još nema. Imali su samo jednu stvar da ispune, to je bilo prije 2126 dana – i ni to nisu uradili, rekao je Vučić. Umjesto toga, Kosovo je protivno volji Beograda pokušalo da se učlani u međunarodne organizacije kao što su UNESCO ili Interpol. Nakon što to nije uspjelo, jer je Srbija blokirala stvar, Kosovo je uvelo uvozne takse na robu iz Srbije. Vučić je to nazvao krutim i tvrdoglavim."

„Tači je, ponešto nepsretno, odgovorio da se dogovori poput onog o formiranju zajednice srpskih opština može ostvariti samo ako su u skladu sa ustavom jedne zemlje. On nije pomenuo da je kosovski Ustavni sud stvaranje te zajednice u formi koju želi Beograd proglasio ilegalnim. Umjesto toga, Tači je podsjetio zašto je pomirenje između Srbije i Kosova mnogo teže od dogovora između Atine i Skoplja. Grčka i Makedonija nikada nisu međusobno ratovale, dok je na Kosovu 1998. i 1999. u krvavim borbama život izgubilo 13.000 ljudi."

Mihael Martens opisuje kako je u daljem razgovoru u ledenoj atmosferi postepeno otpadalo titulisanje sa „predsjednik" ili „gospodin" da bi se na kraju svelo samo na gola prezimena „Vučić" i „Tači". – „Zvučalo je malo kao školsko dvorište. Nas ne interesuje njihov ustav jer mi ne priznajemo njihovu državu, rekao je Vučić. Lako je stvoriti dramu ili glumiti žrtvu, kontrirao je Tači. Ali, kako je rekao, cijeli svijet zna da su srpska policija i vojska sprovodile etničko čišćenje na Kosovu. Vučić je zaprijetio: Mislite li Vi da mi ne možemo da Vam naškodimo? Tači je odgovorio: G. Vučić još nije shvatio da sam ja predsjednik suverene države. Vučić je, opet, rekao da je Kosovo upućeno na Srbiju i da ne može da uobražava da nije tako."

„Duel govornika može da se rezimira ukazivanjem da je „spor oko imena" koji je izbio proglašenjem makedonske nezavisnosti 1991, trajao 28 godina. Kosovo je 2008. postalo nezavisno. Prema tome, Tači i Vučić imaju vremena još do 2036. da isto tako hitro nađu rješenje kao što su to učinili Skoplje i Atina", piše Mihael Martnes za Frankfurter algemajne cajtung.

A za Tagescajtung iz Sarajeva piše novinar Erih Ratfelder – o tome kako je telefonski razgovarao sa Evlijanom Berani, „profesorkom iz srpsko-albanske mješovite porodice", čiji je glas „zvučao ponešto razočarano" i nisu uspjele, kako je dodao, da je oraspolože ni njegove „čestitke povodom 11-godišnjice nezavisnosti Kosova. „Pri tome ona spada u najvažnije političke autorke svoje zemlje. Postala je slavna zahvaljujući svojim istraživanjima o trovanju albanskih đaka još za vrijeme srpske vladavine 1991. A kasnija istraživanja o korupciji u upravi UN i izbornim manipulacijama joj nisu olakšale život."

„Iako Srbija Kosovo još vidi kao dio Srbije, za Evlijanu Barani tamo od kraja rata postoji neka vrsta arhitekture stabilnosti. NATO i SAD garantuju nepovredivost granica. Pod tim štitom je donijet ustav i stvoren funkcionalan parlamentarni sistem. Kosovo se, kako kaže Beranijeva, i pored toga što Albanci čine 90 odsto stanovništva definiše kao muiltietnička država, manjine su u parlamentu, veli, natproporcionalno zastupljene. No, sada je jedan od stubova te stabilnosti doveden u pitanje".

„Sa predsjednikom Trampom, SAD pokušavaju da se širom svijeta povuku iz kriznih regiona. Pokušava se i sa dilom za Kosovo. Amerikanci sada podržavaju poziciju koja je rasprostranjena i u Evropi, da između Kosova i Srbije treba da se postigne poravnanje i uz odricanje od sopstvenih pozicija" – Ratfelder u nastavku kratko objašnjava inicijativu o razmijeni teritorija – Sjevera Kosova i Preševske doline."

„Time bi bila podrivena dosadašnja pozicija EU i SAD da se na Balkanu ne dozvoljavaju promjene granica po etničkoj osnovi. To bi moglo da dovede do nesagledivih posljedica po Bosnu, ali i u vezi sa Ukrajinom, upozoravaju kritičari, među kojima su i trojica bivših visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini, među njima i njemački političar Kristijan Švarc-Šiling."

Evlijana Barani, prenosi Erih Ratfelder, vidi u narodu veliki otpor ideji o razmjeni teritorija, očekuje da će se pritisak EU i SAD povećati, ali kaže i da prema Ustavu o tome može da se odlučuje samo u parlamentu, „a većina je protiv toga".

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android