Vučić zateže odnose sa Berlinom: Sve je drugačije bez Merkel

Diplomatski odnosi Srbije i Njemačke su na nizbrdici, povezani sa pokušajima Zapada da ubrza rješenje kosovskog problema.

Isprva je srpski državni vrh suzdržano odgovarao na odlučnije poruke Berlina i Vašingtona da bi trebalo brže doći do pravno obavezujućeg sporazuma Beograda i Prištine. No način na koji se odgovara iz Beograda se dramatično promijenio posljednjih sedmica.

Na meti oštrih izjava srpskih vlasti su se u najvećoj mjeri našli njemački političari i ambasadori. Kao najoštriji kritičar izjava njemačkih predstavnika pojavljuje se premijerka Ana Brnabić, a tome asistira i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

Oštro po Njemačkoj

Nakon izjave njemačkog ambasadora u Prištini Jorne Rodea da bi barikade na sjeveru Kosova trebalo ukloniti prije Božića, Brnabić je rekla da je možda ambasador „ili loše interpretiran, ili je imao manji moždani udar prije intervjua“. Ona je Rodeove riječi ocijenila kao „direktnu prijetnju Srbima".

Ana Brnabić je Violu Fon Kramon opisala kao „lažnog generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i komandanta KFOR-a“. Premijerka je reagovala i na ocjenu Analene Berbok, njemačke šefice diplomatije, da je neprihvatljiv povratak srpskih snaga na Kosovo tražeći objašnjenje „koja rezolucija UN-a mora da se poštuje, i zašto se u slučaju Srbije ignoriše Rezolucija 1244?“

Podršku ovom nizu izjava dao je i predsjednik Srbije, koji je izjavio „da je gospodin Rode poznat po antisrpskim izjavama“ i da „Njemačka želi potpuno dominaciju na Balkanu“.

Nova pozicija Srbije?

Zaoštravanje riječnika za novinara Nedima Sejdinovića znači „definisanje novog međunarodnog položaja Srbije, koja se distancira od Zapada u kontekstu ukrajinske krize“.

„Druga dimenzija je da se antievropski stav medija sada povratno odražava i na političku scenu. Posebno se ističe Ana Brnabić koja se utrkuje sa partijskim drugovima da kaže ono što Aleksandar Vučić zaista misli“, kaže Sejdinović za DW.

Direktor Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi vjeruje da izjave govore o strahu da bi Zapad mogao da otkaže podršku koju je davao srbijanskim vlastima već deset godina.

„Premijerka Brnabić preuzima ulogu Aleksandra Vulina, koji je bio zadužen za napade na zemlje regiona, NATO, EU i Ameriku. Na taj način Aleksandar Vučić pokušava da opipa teren na međunarodnoj sceni, i koliko će se Berlin naljutiti zbog ovoga, kako bi on u svom maniru za nekoliko dana smirivao situaciju", kaže Beširi za DW.

Na pitanje zašto je baš Berlin na tapetu, Beširi kaže da Vučić „možda ima informacije da je Njemačka usamljena u oštrom stavu kada je riječ o međusobnom priznanju Beograda i Prištine“.

„Ali, to nije novi stav Njemačke. Jedino što imamo novu postavu njemačkih političara, koji nisu spremni da olako vjeruju Vučićevim obećanjima, i spremni su da preduzmu neke političke mjere“, ističe Beširi.

Njemačka – prijatelj i neprijatelj

Situacija djeluje čudno, jer predsjednik Srbije sa jedne strane zahvaljuje Njemačkoj na značajnim ulaganjima i velikom broju radnih mjesta u njemačkim kompanijama koje posluju u Srbiji, a sa druge se Njemačka vidi kao jedan od antisrpkih centara.

Nedim Sejdinović kaže da je u odnosima Vučića i Berlina primjetno da više nema Angele Merkel. „Primjetna je promjena nakon smjene vlasti u Njemačkoj. Nova politika Berlina ima sve manje razumijevanja za autoritarne poteze Aleksandra Vučića.“

Iza kulisa, pretpostavlja Beširi, Vučić možda zapadnim partnerima obećava jedno, a onda govori i radi drugo. „Mislim da on radi ono što Rusija hoće, a to je da se održi status kvo na Kosovu, da to bude zamrznuti konflikt koji će povremeno da se raspiruje u zavisnosti od dnevnopolitičkih potreba“, napominje direktor Instituta za evropske poslove.

Istraživanja javnog mnjenja Instituta za evropske poslove pokazuju da se Njemačka istovremeno vidi upravo tako – i kao prijatelj i neprijatelj Srbije, skreće pažnju Naim Leo Beširi.

„Jasno je da veliki uticaj ima sam predsjednik, koji je svakodnevno višečasovni gost na nacionalnim frekvencijama. Taj ambivalentan stav je rezultat njegove politike“, ocjenjuje Beširi.

Neminovno pogoršanje odnosa?

Direktor Instituta za evropske poslove smatra da će se „ta retorika analizirati u Berlinu, i da ćemo posljedice na međusobne odnose tek vidjeti“.

„Njemačka više nije Angela Merkel, i Vučićev imidž nekakvog reformatora se istopio. Ali, nije samo Njemačka za to da se preispita saradnja sa Aleksandrom Vučićem, takav stav se sve više čuje i u drugim evropskim prijestonicama“, ističe Beširi.

Nedim Sejdinović misli da će, nezavisno od pomenute retorike, biti neminovno pogoršavanje odnosa zbog ukrajinske krize, i da će biti sve manje razumijevanja za unutrašnje prilike u Srbiji i nedostatak volje za rješavanje kosovskog pitanja.

„To će u praksi možda značiti da će Srbija završiti na rezervnoj klupi evropskih integracija – vjerovatno bez neke posebne kazne ili sankcija – ali to će svakako imati negativan uticaj na ekonomiju i građane Srbije“, zaključuje Sejdinović.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu