U vječitoj čekaonici Evropske unije
12. juli 2017"Budućnost balkanskih zemalja je u Evropskoj uniji" - ovo su potpisali šefovi država i vlada zemalja EU još 2003. godine u Solunu. Ova obećanja iz Soluna danas zvuče kao grčki mitovi. Od tada je u EU primljena samo Hrvatska, a odcjepljenjem Kosova od Srbije došlo se samo do novog problema. Proširenje? To je riječ koju skoro niko više ne uzima u usta. "Proširenje je kao kokoška s odsječenom glavom", kazao je nekadašnji srpski diplomata za BuzzFeed. "Još se koprca i trči ali je u stvari mrtva."
Možda su obećanja data samo taktički kako bi se i dalje uticalo na balkanske zemlje, mišljenja je Erik Gordi iz Londonskog univerzitetskog koledža. Jer, svih ovih godina su u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji na vlasti elite koje barem formalno žele da svoje zemlje uvedu u EU. "Ali, ova taktika sve manje djeluje. Izgleda da je sve više glasova koji su protiv proširenja. Tako da EU ako želi da zadrži svoj uticaj mora da ponudi realne perspektive za pristupanje", kazao je Gordi za DW.
Bez kompromisa
Zbog toga što Zapad gubi uticaj mogli bi da se raduju Rusija i Turska, ali i Kina i zemlje Arabijskog poluostrva. Evropske diplomate pokušavaju da se tom suprotstave retorički. "Želimo da uvedemo ove zemlje u EU", kaže Kristijan Helbah iz njemačkog Ministarstva inostranih poslova u intervjuu za DW. "Ali, to nije tajna da se pristupanje EU odvija sporo, jer svi akteri zaista nemaju interes da sprovedu održive reforme." Na Balkanu se, kaže, često čuje diplomatska formula, u smislu da nema kompromisa kad je riječ o uspostavljanju pravne država, ljudskih prava i borbe protiv korupcije.
A situacija u tim zemljama mu daje za pravo, kako zbog nedostatka nezavisnog pravosuđa i medija tako i zbog budžeta na koji se gleda kao na kasu vladajućih partija. Uz to, tu su prepreke u sporu Beograda i Prištine oko kosovske nezavisnosti, makedonski problemi oko nerješenog pitanja imena zemlje sa Grčkom ili pak nedostatkom volje da se tri naroda u Bosni i Hercegovini dogovore oko ustavnih reformi. Za sada su samo Crna Gora i Kosovo u pristupnim pregovorima sa EU, a Bosna i Hercegovina i Kosovo još nisu zvanično ni kandidati za pristup EU.
Profesor Gordi je skeptičan da će se nešto uskoro promijeniti. Jer, balkanski knezovi nerado odstupaju s vlasti tako da ostaju samo dvije opcije: vječno sjediti u čekaonici EU i nadati se kompromisu koji će otvoriti vrata ka Briselu iako kriteruijumi nisu ispunjeni. "Tako nešto je EU već napravila", kaže Gordi. Bugarska i Rumunija su kao i ranije oaze korupcije, a Kipar je primljen bez jasno definisanih granica, tako da Briselu nije u interesu da uvozi nove probleme.
Oduševljenja nestaje na obje strane
EU je u svakom slučaju sada zauzeta sama sobom. Tu je finansijska kriza, izbjeglice, Brexit, ples na žici između Putina i Trampa. "U ovom trenutku ne razmišljam o proširenju", rekao je šef Evropske komisije Žan-Klod Junker još 2012, na šta bi se iz briselskog ugla moglo gledati kao na stara dobra vremena. Čak i u Njemačkoj, na koju se na Balkanu gleda kao na lokomotivu evropskog jedinstva, su dva ispitivanja javnog mnijenja pokazala da dvije trećine stanovništva nije za dalje proširenje EU u dogledno vrijeme.
"Evropska unija je trenutno u takvom stanju da bi, kada bi i sama htjela da pristupi, imala velikih problema da ispuni kriterijume za članstvo", kazala je Sevim Dagdelen, poslanica njemačke Ljevice u Bundestagu. Mnogi doživljavaju EU kao 'mašinu za ukidanje socijalnog sistema' i ne vjeruju u obećanja o društvenom blagostanju. "Iz ovih razloga raste skepticizam za dalje proširenje."
Umor od daljeg proširenja EU je već dugo tema i na samom Balkanu. Ljudi bez jasnog plana gube vjeru, kaže ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić. "To je loše i za nas i za EU." I tako se topi oduševljenje na Balkanu. Na Beogradskom univerzitetu se u junu ove godine većina studenata izjasnila protiv ulaska u EU. "Najjači adut, koji je EU ikada imala, je garancija o nepromjenjljivosti demokratskih reformi", analizira Gordi. Ali, do suprotne situacije je ipak došlo, dodaje Gordi, "zbog mlake reakcije Brisela, a onda su u Poljskoj i Mađarskoj na vlast došle autoritarne vlade".
"Maršalov plan" za Balkan?
Na ekonomski privlačnu moć Evropske unije prije svih se oslanja Berlin. Od skora se i u 'Berlinu plus', njemačkom planu, govori o carinskoj uniji i zajedničkom tržištu šest balkanskih zemalja, kako bi se novcem EU finansirali projekti infrastrukture. Jedan od primjera je i autoput koji bi povezao Srbiju, Kosovo i Albaniju. "Ako bismo mogli da podržimo ovakve projekte, ljudi bi onda rekli: eto nešto se dešava", nada se Helbah.
Ovaj optimistični tzv. "Maršalov plan za Balkan" će biti najvažnija tema Konferencije o Zapadnom Balkanu u Trstu. Otvoreno je svakako pitanje iz koje kase će se za to izdvojiti sredstva. Iako se vlastodršci na Balkanu mogu radovati najavljenim novčanim sredstvima, postoje i strahovanja kao na primjer kod crnogorskog ministra inostranih poslova Srđana Darmanovića. "Nijedan projekat ne smije da dovede do usporavanja politike proširenja ili da postane zamjena za to."
Čekaonica u predvorju EU za ljude na Balkanu znači žestoku borbu za preživljavanje. Mnogi smatraju da je zvanična stopa nezaposlenosti između 15 i 30 procenata idealizovana, a mjesečna primanja od 360 do 500 evra su često samo za one sa odgovorajućom partijskom knjižicom. Desetine hiljada, prije svih mladih, svake godine napušta balkanske zemlje i odlazi u pravcu zapadne Evrope. Situacija koja je nedavno na satiričan način prikazana u jednom tvitu: "Mi ćemo pristupiti EU, ali korak po korak - svake godine po 20.000 ljudi."