Zar se ništa ne može naučiti iz prošlosti?

Jedan je planirao dignuti u vazduh jednu američku bazu u Njemačkoj a drugi stvoriti "božju državu" u Austriji. Oba osumnjičena za terorizam povezuje to što su se zakleli na vjernost Islamskoj državi i što su sada iza rešetaka. Riječ je o "bubi-bombašu" Lorenzu K. i imamu Nedžadu B., piše Kronen Zeitung i nastavlja: "Što više detalja postaje poznato nakon najnovije antiterorističke operacije u Beču i Gracu, to je jasnije kakva je opasnost prijetila od uhapšenih: od 17. godišnjeg Lorenza K. ali i 14 lica osumnjičenih za džihadizam i uhapšenih u operaciji "Josta". Tragovi vode i u Bosnu, piše ovaj list i dodaje: "Primjer za to je širitelj mržnje Nedžad B. (borbeno ime Abu Muhammad)", piše Kronen Zeitung i citira bosanskog eksperta za borbu protiv terorizma i sigurnosnog savjetnika Dževada Galijaševića:  "Nedžad B. je jedan jako opasan, agresivan i već godinama aktivan selefija. On se izjašnjava kao pristalica IS-a. Napade na Pariz i Brisel je veličao u svojim video-porukama. Već godinama on je u direktnom kontaktu sa vehabijskim imamima u Saudijskoj Arabiji i Jordanu. Preko njega se između ostalog odvija finansiranje mjera za regrutaciju", prenosi austrijski list "Kronen Zeitung"

Nove provokacije na Balkanu

Njemački portal airportzentrale.de donosi priču  njemačkog oficira Andreasa Feckera, koji upozorava na nove provokacije kojih je sve više na Balkanu i koje bi ponovo mogle izazvati požar. Fecker, koji je krajem devedesetih boravio u BiH i bio zadužen za uvođenje civilnih struktura u zračni sektor, piše. "Mnogi od nas poznaju ovaj dio Evrope još od djetinjstva preko priča Karla Maya "U kanjonima Balkana" ili "Kroz zemlju Skipetara"", počinje on svoju priču i nastavlja: "Nakon 2. svjetskog rata maršal Tito je znao kako da sačuva svoju zemlju od uticaja Varšavskog pakta i napetosti proisteklih iz hladnog rata. U krvavoj borbi oko Titovog nasljeđa, Jugoslavija se raspala 1991. Ali sredinom januara 2017, nakon skoro 20 godina od varljivog i stisnutih zubi postignutog mira u bivšem Titovom carstvu, spor između Srbije i Kosova ponovo izbija, zapaljen dolaskom voza sa srpskom, nacionalističkom parolom. Nižu se bockanja i provokacije, koji bi vrlo brzo mogli dovesti do oružanih konflikta na Balkanu. Iskra požara tinja u našem predvorju poput žarišta nakon šumskog požara.

Kada sam u Sarajevu radio na uspostavi civilnih struktura u zračnom sektoru, pregovarao sam sa čovjekom iz Svjetske banke o fondu za obuku bosanskohercegovačkih kontrolora leta. Moj plan je bio da predstavnike tri etničke grupe izvedem iz njihove okoline koja je zračila napetošću i da im omogućim obuku i specijalizaciju na Akademiji za sigurnost i kontrolu letova DFS ili na Akademiji Bundeswehra. Svjetska banka bila je spremna za to izdvojiti 1 milion dolara. Pucao sam od ponosa kada sam trojici po etničkom principu izabranih direktora zajedničke bh. institucije za zračni saobraćaj predstavio moj plan. I dok su Bošnjak i Hrvat oduševljeno zapljeskali, Srbin je rekao: "U tom slučaju bih ja rado uzeo 333.333 dolara i poslao naše kontrolore leta u Beograd na obuku." Odgovorio sam mu da to ne dolazi u obzir, ili svi skupa ili neće biti novca. Njegov odgovor: "Onda ništa od toga!" pogodio me je u sred srca. Zavladalo je ćutanje. Moje posredovanje je propalo, moj pokušaj u pravcu pomirenja grubo odbačen. Budući da sam školovani kontrolor leta, nisam prije imao posla sa diplomatijom i finansijskim pregovorima. Deal sa Svjetskom bankom vidio sam kao lični uspjeh. A onda sam doživio takvo odbacivanje, koje je poput svježe rose na površinu transportovalo cijelu etničku mržnju.

Na mržnju odgovoriti zagrljajem

Jednom drugom prilikom u sred Sarajeva pljunuo me je jedan starac. Kada sam mu pomirljivo pružio ruku, on ju je odbacio. Jedan prolaznik mi je priskočio u pomoć i porazgovarao sa tim čovjekom. Potom mi je rekao da je stari čovjek mislio da sam holandski vojnik, jedan od onih koji su ljude iz Srebrenice ostavili na cjedilu. Razumio sam to i ništa rađe ne bih uradio do zagrlio tog starca i tješio ga u njegovoj opravdanoj boli. Kada je odbijena moja ponuda od milion dolara za školovanje bošnjačkih, srpskih i hrvatskih kontrolora leta, dobio sam osjećaj mržnje a ne bola. A ta mržnja je nešto što ljude tjera da pucaju jedni na druge, što ih pravi ubicama, slijepim od gnjeva i nepristupačnim za bilo kakvo objašnjenje ili razumnu argumentaciju, diplomatiju ili pregovore. 

Zar čovjek ne može ništa da nauči iz prošlosti? Kineska poslovica glasi: "Ako ne možeš pobijediti protivnika, zagrli ga." To bi bila jedna simpatična alternativa, koja je humana, orjentirana ka cilju i ništa ne košta", prenosi priču njemačkog oficira portal airportzentrale.de. 

Kriza EU i neuračunljivost SAD povećavaju nervozu na Balkanu

Neue Zuercher Zeitung piše: "U aprilu 2013. su Beograd i Priština potpisali labavo formulisani sporazum. Njegova suština je da kosovski Srbi napuste institucije pod kontrolom Beograda i da se integrišu u kosovsku državnu upravu. Zauzvrat im je obećano formiranje poluautonomne 'Zajednice srpskih opština'. No nijedan od dva cilja se više ne nazire, piše NZZ i dodaje: „Ogorčeni otpor dolazi prije svega od kosovske opozicije. Ona kategorički odbija 'Zajednicu srpskih opština', a prema anketama isto razmišlja i 50 odsto kosovskih građana. Koncept autonomije se posmatra kao trojanski konj nevoljenih suseda. Za Beograd je Zajednica opština srž dogovora:  ako je ne formira Priština, formiraće se samostalno."

List se osvrće i na epizodu sa „išaranim vozom". „Akcija je precizno ilustrovala Vučićevu tehniku vladanja: najprije se napetosti sa komšijama naduvavaju na nivo krize. Onda, neposredno prije nego što postane opasno, na scenu stupa budni kormilar države i otklanja opasnost. (…) Afera sa vozom dobro je došla i kosovskom predsjedniku Tačiju, kojeg opozicija označava kao izdajnika. Konačno je ponovo mogao da istupi kao branitelj Kosova."

Tekst se zaključuje analizom spoljnih prilika u kojima nastaju napetosti: „Kriza EU i neuračunljivost SAD povećavaju nervozu u regionu. Poraz Hilari Klinton je u albanskim sredinama primljen kao težak udarac. Mnogi se pitaju da li uz Trampa i dalje mogu da računaju na američke prijatelje kojima se ima zahvaliti nezavisnost Kosova. Provokacije iz Srbije – čak i onda kada su namenjene domaćoj upotrebi – na Kosovu nailaze na narušeno samopouzdanje. Time ustupci Beogradu postaju posebno nepopularni. Evropskoj uniji, potresenoj krizama, trenutno nedostaje snaga da na Zapadnom Balkanu nastupi ka snaga reda. Obećanje da sve ove države imaju pristupnu perspektivu staro je skoro dvadeset godina i nije više podsticaj za dobro vladanje."