Zašto ne naplaćuju ulaz na Todorićevu jahtu?

Djevojka na plaži kod Zadra razočarana je kad je čula da nema razgledavanja poznate Todorićeve jahte „Jana", izložene u zadarskoj marini osim za ozbiljne kupce. „Zašto ne otvore tu jahtu da je javnost može vidjeti? Neka naplaćuju ulaz, 20 kuna po glavi", govori mi. Nema sumnje, interes građana je velik, moglo bi se zaraditi tako možda i par stotina tisuća kuna, vjerojatno bi dostajalo da se plati održavanje u Italiji s kojeg se upravo ovih dana vratila Todorićeva jahta, koje je zapravo u vlasništvu koncerna Agrokor. Na upit koliko je održavanje koštalo i tko ga je naručio u trenutku kada koncern više nije mogao plaćati svoje dugove, iz Agrokora mi nisu odgovorili.

„Evo ja mogu ponuditi kunu", kaže mi jedan muškarac kad sam ga upitao što misli o prodaji Todorićeve jahte. Ponuda za „jednu kunu" puni su internetski komentari ispod članaka o prodaji jahte. Aludiraju na to koliko je Todorić plaćao za mnoge hrvatske tvrtke, no internetski ponuditelji teško da bi preuzeli i nešto Agrokorovih dugova, kao što je to činio Todorićev Agrokor kada se neobuzdano širio.

Svaki zaposleni po 10 kuna

No i njih moramo razočarati, jer cijena koju Agrokor traži za 26-metarsku jahtu tipa Riva 85 Opera nazvanu "Jana", malo je veća - 1,4 milijuna eura, bez poreza (koji će ovisiti o kupčevom poreznom statusu). Kada bi se svi zaposleni u Hrvatskoj dogovorili, morali bi dati ne jednu, već deset kuna da zajednički kupe jahtu, no i onda bi još nedostajalo za porez, održavanje, vez, gorivo, posadu, sredstva za čišćenje i ostalo što spada u redovite troškove ovakvog luksuza. Poseban bi problem nastao kad bi se pokušali dogovoriti kako je koristiti, jer bi je svatko dobio tek na malo više od osam sati na godinu.

Prodaja jahte koja je objavljena još u svibnju, osim velikog interesa javnosti izazvala je i priličan interes kupaca. Od svibnja se javilo, rekli su iz koncerna, čak 15 zainteresiranih potencijalnih kupaca koji sada mogu doći pogledati jahtu i odvesti je na probnu vožnju što je uobičajeno pri prodaji te vrste plovila. Otpada i mogućnost prijave iz šale, kakvu je najavila jedna moja novinarska kolegica. Potencijalni kupac mora dati garanciju ozbiljnosti ponude, a čak i za pregled jahte i probnu vožnju trebat će uplatiti naknadu.

Kako će "gazda" u jeftinom?

Iako se 1,4 milijuna eura čini puno, to zapravo i nije tako velika cifra u svijetu luksuznih jahti. Dapače. Cijene drugih primjeraka modela Riva 85 oglašenih u specijaliziranim međunarodnim oglasnicima kreću se od dva do tri milijuna eura, mada je teško uspoređivati cijene jer su takve jahte rijetko „serijske", odnosno razlikuju se po materijalima i opremi koja je ugrađena. I „Jana" je „custom made", odnosno rađena po narudžbi pa je tako primjerice njen spremnik za gorivo 2.000 litara veći od standardnog. Očito Todorić nije bio ljubitelj pristajanja radi točenja goriva.

To što je cijela jahta „custom made" ne znači nužno da su materijali i opcije skuplje, pojasnili su mi stručnjaci, već samo da je udovoljeno željama kupca koji može poželjeti i posve jeftin materijal ako mu se sviđa. Sudeći po onome što sam mogao vidjeti na jahti, nekadašnjeg najvećeg hrvatskog poduzetnika jeftinoća nije zanimala. A iako je Agrokor priopćio da će odabrati najvišu ponudu, jahta se već može naći u specijaliziranim oglasnicima po cijeni od točno 1,4 milijuna eura, bez poreza.

A što kupac dobiva za tih 10,5 milijuna kuna? Dobiva jahtu staru 11 godina koja doista izgleda izvrsno, na njoj nema ni ogrebotine. Ima smještaj za osam osoba u četiri kabine, a svaka od njih ima vlastiti toalet i tuš, dok glavna spavaonica ima i kadu, te ugradbeni ormar. Tu su i veliki salon, kuhinja, ali i roštilj na najgornjoj palubi. Postoji i smještaj za posadu. Jahta je duga 26 (preko svega), a široka 6,2 metra, što je zapravo zanimljivo, jer iako je (još uvijek) vlasnik najveće kompanije u zemlji, Todorić nije mario imati i najveću jahtu u zemlji.

Mala barka za goleme dugove

I doista, čak i na zadarskom doku gdje je izložena, „Jana" se doima relativno maleno u usporedbi na svoje susjede. Bez obzira na to, dok sam hodao po njoj, pomalo me uhvatio osjećaj da sam poput raje koja nahrupi u dvorac svrgnutog kralja i razgleda nakupljena bogatstva. Voajerska strana tog novinarskog zadatka ogleda se i u naslovima „Zavirite u luksuznu Todorićevu jahtu", „Virtualno se otisnite..." i „I vi možete biti poput Gazde..."

Ukupna snaga dva „Janina" MTU-ova dizelska motora je četiri tisuće konjskih snaga, odnosno 2.984 kW. Imaju 1.900 sati rada. Istisnina broda je 95 BRT, a minimalni gaz dva metra. Jahta je upravo prošla servis i održavanje i „u besprijekornom je stanju", „spremna za trenutačnu isporuku", kako stoji u oglasu na spomenutom portalu za prodaju megajahti. Sve u svemu, reklo bi se da će kupac dobiti dobar brod, a posrnuli Agrokor neće se baš previše pomoći s tom kapi u moru dugova koje je ostavio (bivši) Gazda.

U tom smjeru idu i mnogi ljutiti komentari građana: „To je predstava za javnost, što s milijardama dugova?" Pitanje je to koje si, nadajmo se, svaki dan postavljaju i u Vladi i u Agrokorovom tornju. Valjda će naći i neki odgovor.