Zašto uništavamo ono što nas štiti?

U sjeveroistočnom dijelu BiH, u opštinama Lopare i Ugljevik na planini Majevici, tokom 2014. zabilježeno je preko 1.500 klizišta, kao posljedica enormnih količina padavina, ali i neplanskog sječenja šume.

Bez visokih šuma koje apsorbuju velike količine padavina i sprječavaju eroziju tla, i ove godine na ovom području već se pokrenulo stotinu klizišta. Rado Savić, načelnik opštine Lopare podsjeća da je ovdje već trajno oštećeno preko 400 kuća, a siromašne majevičke opštine nemaju mogućnost da sve posljedice efikasno saniraju. Šta će biti u budućnosti, niko ne može prognozirati jer je teško predvidjeti šta nam donose klimatske promjene. Slična neizvjesnost je u cijeloj BiH, Evropi i svijetu, a ljudi kao da su zaboravili na pošumljavanje i značaj šumskih sistema za cijelu planetu.

Nemilosrdno uništavanje šuma

Snežana Jagodić-Vujić, koordinatorica Saveza ekoloških snaga Bijeljina, podsjeća da se šume vijekovima nemilosrdno krče da bi se stvorio prostor za nova naselja, poljoprivredne površine, fabrike i saobraćajnice. Uprkos evidentnim posljedicama klimatskih promjena i upozorenja stručnjaka, nerazumna i pretjerana sječa za ogrjev i industrijsku preradu ne jenjava, kaže Jagodić-Vujić.

„Uništavanjem šuma nastaju ekološke promjene sa štetnim posledicama, među kojima su prvenstveno promjene zemljišta i klime, kao i nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Sječa šuma dovodi do nestajanja brojnih i nekad veoma raširenih vrsta biljnog i životinjskog svijeta. Uz to, na područjima u kojima nestaju šume, koje su regulatori temperature i vlažnosti, neizbježne su i promjene klime i erozija zemljišta. Gubitak šuma nastaviće se zbog lošeg gazdovanja, požara, poremećenog režima voda, insekata, glodara, bakterija, zagađenja vazduha, zemljišta i voda, kiselih kiša i drugih uzročnika. Uprkos svemu, šuma je još uvijek tu, bdije nad nama, ali joj je potrebna čovjekova zaštita“, kaže Jagodić-Vujić.

Ona kaže da su šume, kojima se gospodari na održiv način, prva linija odbrane u borbi protiv klimatskih promjena. Podsjeća da je u proteklih desetak godina na planeti izgorjelo preko 500 miliona hektara šume. Prema podacima UN, godišnje se uništi oko 13 miliona hektara šume. Oko 20 % emisije stakleničkih plinova u svijetu, prouzrokuju klimatske promjene, koje su izazvane krčenjem šuma.

„Šume Bosne i Hercegovine su preumorne od prevelikog uzimanja, a minornog ponovnog ulaganja. Kao složen eko-sistem, naše šume bi se sigurno izborile same za svoje normalno zdravstveno stanje da čovjek nije svojim bahatim odnosom prema šumi odmogao i narušio biološku ravnotežu. Za kvalitetno pošumljavanje treba dobar sadni materijal koji poprilično košta i sadnice se teško primaju. Potrebna je i briga nas ljudi. Mi iz nevladinog sektora pokušavamo ukazati na problem, organiziramo akcije pošumljavanja, koliko to sami možemo. Svakako da nema dovoljno akcija pošumljavanja, jer nije jasno definisano šta i gdje se treba pošumljavati. To je problem vlasti i preduzetnika koji se, na žalost, brzo dogovore o sječi i prodaji posječenog drveća. Zaboravljamo da je drvo mnogo lakše zasaditi nego posjeći“, kaže Snežana Jagodić-Vujić za Deutsche Welle.

Loš kvalitet šuma u BiH

„Šume i šumska zemljišta u Bosni i Hercegovini rasprostiru se na površini od oko 2,709.800 hektara, što čini 53% površine države. U državnom vlasništvu (Federacija BiH i Republika Srpska) je oko 81%, a u privatnom vlasništvu 19%. Pod pretežno prirodnim šumama raznih razvojnih stadija je oko 2,209.700 ha ili 81,5%, od čega je visokih šuma 1,291.900 ha ili 47,6% i izdanačkih šuma (panjača) 917.800 ha ili 33,9%,“ piše u jednoj od optimističnijih stručnih studija o stanju šuma u BiH.

Kaže se da iz sadašnje strukture površina svih šuma proizilazi da se ekološko-proizvodne mogućnosti šumskih površina koriste sa najviše 50% od produkcionih mogućnosti staništa. Dodaje se da šumske kulture koje su podignute u nekoliko poslednjih decenija nisu u zadovoljavajućem stanju, uglavnom zbog lošeg izbora vrsta drveća za pojedina staništa i neprovođenja kontinuiranih šumskouzgojnih mjera. Ogromne su površine šumskih kultura koje nisu uspjele, te su te površine i dalje ostale pod izdanačkim šumama ili šibljcima i goletima.

Govori se o institucionalnom neuspjehu i o uzrocima iz prošlosti, ali osim planova i predloženih mjera, nema previše evidentiranih akcija pošumljavanja. No, zato se precizira: "Izdanačke šume su posljedica golih siječa na velikim površinama u visokim šumama za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i stare Jugoslavije od 1918. do 1941. godine, čestih ratova na ovim prostorima i poslijeratnih obnova. Posljedica rata je i velika minirana površina od preko 100.000 ha, koja je za duži vremenski period izgubljena za gospodarenje, a obzirom na oštećenost, predstavlja potencijalno žarište za razvoj biljnih bolesti i insekata.“

Drvo iz Austrije u bh. fabrikama

„Tvrdim da su šume desetkovane i to zna svako ko se bavi ovim poslom. Nije se radilo planski i nije se dobro gazdovalo. Nije bilo odgovornosti. Vidimo da su „Šume Srpske“ u gubicima, ali ja ne bih o tome govorio,“ kaže za Deutsche Welle Milenko Stevanović, vlasnik bijeljinskog preduzeća „Steco Centar“, koje proizvodi montažne kuće i brvnare. Preduzeće svoje proizvode izvozi u dvadeset zemalja Evrope, Azije i Afrike, ali potrebnu sirovinu uvozi iz Austrije. To je još jedna specifičnost BiH gdje mnogi tvrde da bi prerada drveta mogla da bude jedna od perspektivnih privrednih grana.

„Zašto uvozimo sirovinu iz Austrije? Zato što tako dobijamo kvalitetno drvo, sirovinu dobijamo na vrijeme i pod dobrim uslovima. To je ono što nam treba u poslovanju. Kvalitet i tačnost u našim uslovima teško je dobiti i to je presudilo. Mi ne diramo naše šume, ma kakve da su, a u svijet izvozimo gotov proizvod. Naša prednost je jeftina radna snaga, ali da se razumijemo, to ne znači da moji radnici imaju male plate“, zaključuje Stevanović.

Nezvanično se pretpostavlja da je devastacija domaćih šuma daleko veća od onoga što je obuhvaćeno stručnim analizama. Šumska gazdinstva i pogoni drvne industrije u BiH uveliko su u krizi i gubicima, a o organizovanom pošumljavanju još uvijek se samo govori. Odavno je zaboravljen Pokret Gorana iz bivše Jugoslavije i velike pošumljene površine koje smo naslijedili. Posljednji rat se dijelom finansirao i izvozom trupaca, odnosno nemilosrdnom sječom šume. Poslijeratni period nije donio odgovornost. Posljedice toga osjete oni koji su u poslovima drvne industrije, ali i svi građani koji žive u područjima ugroženim erozijom i bujičnim vodotokovima. Pokazale su to posljedice nepogoda iz 2014.

Šume imaju važnu ulogu u sprječavanju nastajanja bujica, evo i zašto:

- slivna područja obrasla šumom imaju 30-50% niže vodostaje nego što imaju slivovi koji nisu obrasli šumom. Šuma sprječava eroziju zemljišta, klizišta i ona je najbolji i najjeftiniji filter za dobijanje pitke vode.

- samo četiri stabla bukve kroz 100 godina obezbijede kiseonik jednom čovjeku za 80 godina života. Uloga šuma u prečišćavanju zagađene atmosfere je važnija od njene uloge u proizvodnji kiseonika.

- šume apsorbuju gasove, sedimentiraju prašinu, filtriraju čvrste i radioaktivne čestice (stablo divljeg kestena staro oko 30 godina može zadržati oko 120kg prašine i 80kg aerosola godišnje); imaju baktericidno dejstvo (šumski vazduh je bogat eteričnim uljima koja uništavaju mikrobe); smanjuju buku, ublažavaju klimatske promjene