Šengen pod znakom pitanja?
14. novembar 2019
Dok u drugim krajevima svijeta otvorene granice između država nisu uobičajena slika, unutar šengenskog prostora postoji slobodan promet ljudi i robe. Dogovor 26 zemalja, od kojih su većina članice EU, bi trebalo biti na dobrobit privrede i građana. A pravila su jasna po pitanju kada i kako jedna zemlja potpisnica Šengenskog sporazuma može da na svojim granicama uvede privremene kontrole. Do prije nekoliko godina ova praksa je bila rjetkost. Najčešće su se kontrole uvodile uoči održavanja velikih sportskih događaja ili poltičkih konferencija.
"Od septembra 2015. pojedine zemlje koriste sva prava predviđena Šengenskim sporazumom, da bi proširile granične kontrole", kaže Iv Paskuo, vodeći savjetnik briselskog trusta mozgova "European Policy Centre" (APC). "Toga do sada nikad nije bilo." Austrija, Njemačka, Slovenija i Mađarska su uvele kontrole u jesen 2015. zbog "velikog priliva osoba koje traže međunarodnu zaštitu". To je prvi put da se migracije uvode kao razlog za granične kontrole.
Uskoro, 6 zemalja Šengena počinju uvoditi kontrole na duži vremenski period. Austrija, Njemačka, Danska, Švedska i Norveška navode kao razlog migracije. Francuska, kao šesta zemlja, je nakon napada u Parizu u novembru 2015. prvi put uvela granične kontrole ukazujući na prijetnju od terorizma. Danas, četiri godine kasnije, kontrole su i dalje na snazi u svih šest nabrojanih zemalja. One su ih više puta produžavale. 13. novembra 2019. na snagu stupa novo šestomjesečno produženje.
"Od 2015. do 2017. za ove kontrole je postojala i pravna osnova", kaže Iv Pascuo, koji je doktorirao u oblasti migracionog prava EU, "ali nakon toga više nisu utemeljene". Članom 29 Šengenskog sporazuma regulišu se kontrole koje traju preko dva mjeseca. Ovaj član je uveden u slučajevima kada "postoje ozbiljni nedostaci u kontroli spoljnih granica...i zato što u takvim okolnostima i bez kontrole unutrašnjih granica ,u opasnosti funkcioniranje kompletnog šengenskog prostora".
Kontrole smiju da traju najviše dvije godine
Ovo pravilo dozvoljava da se kontrole uvedu do maksimalno šest mjeseci, sa produženjima "maskimalno tri puta i najviše po šest mjeseci". To znači da kontrole smiju maksimalno trajati dvije godine. A aktuelne kontrole su na snazi već četiri godine.
"Mi u se u ovom trenutku nalazimo u domenu čiste politike, a ne u pravnom domenu, pogotovo ne onom koji je zasnovan na činjenicama", kaže Iv Paskuou. "Sada bi trebalo da dođe do odgovarajuće oravne procjene aktuelne situacije ili bi pravila morala da se promijene". Evropska komisija ili neka druga država članica bi teoretski mogle da zamole Evropski sud da istraži to pitanje. Ali, do sada se to nije dogodilo.
Njemačka je bila prva zemlja koja je 13. septembra 2015. ponovo uvela granične kontrolei koja je od 2006.imala najviše zabilježenih dana u kojima je vršila kontrolu granica od svih država potpisnica Šengenskog sporazuma. Njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je nadležno za kontrolu granica saopštilo je za DW: "Vremenski rokovi Šengenskog graničnog kodeksa se, prema shvatanju Ministarstva unutrašnjih poslova, odnose na svaku novu individualnu reorganizaciju privremenog uvođenja kontrola na unutrašnjim granicama". To bi zapravo značilo da sa svakim novim šestomjesečnim produženjem, rokovi zacrtani Šengenskim zakonom počinju da se primjenjuju od početka.
Evropski parlament se ne slaže sa ovakvom interpertacijom. "Uvjereni smo da se ovdje radi o političkoj a ne pravnoj odluci", kazala je poslanica Tanja Fajon. "Šengenski kodeks o granicama je za nas jasan. Postoji apsolutna gornja granica od dvije godine koja može da se pomjeri samo ako se evaluacijom ustanove nedostaci koji ugrožavaju cijeli šengenski prostor. To trenutno nije slučaj, a rokovi, predviđeni Članom 29, su istekli", kaže evropska poslanica Tanja Fajon.
Tanja Fajon: Kommisija ne želi da promijeni stats kvo
Evropski parlament je u maju 2018. i službeno osudio primjenu graničnih kontrola. Tanja Fajon smatra da je ovo preraslo u ideološku temu. "Ranije je svako ponovno uvođenje graničnih kontrola bilo povezano sa specifičnim mjerama koje su se sprovodile kako bi došlo do popuštanja zategnute situacije. Mi smo danas u poziciji da provjerimo svaku osobu koja prelazi granicu, a kontrole su još uvijek tu." Fajon kaže da je utisak u parlamentu da Evropska komisija ne želi da izvodi pred sud države Šengenskog sporazuma.
"Promijeniti status kvo nije u interesu ni Njemačke ni Francuske, a ni Evropske komisije. Jer, oni mogu da rade šta hoće a Komisija ne mora da djeluje protiv njih", kaže Fajon. Iv Paskuoo se slaže: "Niko ne bi mogao ni da pretpostavi da bi Evropska komisija mogla politički nešto preduzeti protiv jedne zemlje kao što je Njemačka".