Žestoko kritikovana "kraljica Njemačke"

Angelu Merkel i kao čovjeka i kao političarku dugo nije bilo teško predstaviti. Bila je to priča o uspjehu. Jedino šta nas je uvijek čudilo je njena oporost, njeni odrvenjeni nastupi, njena skromna retorika, nešto piskaviji glas. Dugo je u vazduhu visilo pitanje kako jedna takva osoba može da bude tako uspješna i kako može da zrači takvim autoritetom.

U međuvremenu znamo mnogo više: povjerenje u nju je demoskopski osigurano. Kad je Merkel u pitanju, niko ne dolazi na ideju da bi ona mogla da slijedi neke druge interese osim da bude kancelarka. Njen hladni politički stil ima u sebi nečeg umirujućeg. I sa njenim ni najmanje glamuroznim, skromnim privatnim životom - sama kuva a odmore rado provodi šetajući u prirodi - ona oslikava jednostavan, normalan život velikog broj Nijemaca. 2013. je u predizbornoj trci sa Perom Štajnbrikom iz SPD-a, na pitanje voditelja u tv duelu da biračima pošalje posljednju poruku kazala: "Oni me znaju". To je imalo pozitivan efekat i imalo je prizvuk proračunatosti. No, danas mnogi više nisu sigurni šta bi mogli da očekuju od Angele Merkel.

Sama među neprijateljima    

To je išlo dobro sve dok je svijet još bio u redu. U vremenu prije izbjegličke krize, prije Brexita, prije Trampa... Sada bi pak morala da se dokaže u olujnim vremenima. Jer, mali broj nezaposlenih, konstantni privredni rast i solidno stanje u državnoj kasi ne umiruje više sve građane. Njemačka, Evropa i svijet su se polarizovali. Došla su nemirna vremena. A teških partnera je sve više.

Merkel se više puta suprotstavila Putinu, no tada je njen ugled u Njemačkoj još uvijek bio netaknut, a bila je moćna i unutar EU. A ta nova slabost, to što više nije nedodirljiva, koristi takođe i turskom predsejdniku Erdgoanu, jakom čovjeku s Bosfora. Čak i male zemlje jugoistočne Evrope, koje su prije više od 20 godina sve nade polagale u Njemačku kako bi bile primljene u Evropsku uniju, danas politički pucaju po "evropskoj kancelarki" - zbog toga što su se te zemlje vratile u nacionalne tabore. Angela Merkel bi tako, kao što piše Njujork tajms, trebalo da, sada više nego ikada, uskoči u ulogu "posljednje braniteljke liberalnog zapada". 

A kako bi se to ostvarilo na duge staze ona mora da sljedeće godine u septembru za to dobije potrebnu većinu. To je doduše vrlo vjerovatno, ali se ona na tom putu već spoplela. Jer, novi njemački predsjednik će predstavljati SPD, a ne Uniju demohrišćana. To je dokaz nesposobnosti najveće njemačke partije. To bi bio težak poraz za Angelu Merkel. Posebno što nikad nije imala sreće sa nominacijom njemačkih predsjednika.

Uticaj političkih promjena

Sve što se dogodilo prije 2015, prije velikog talasa dolaska izbjeglica u Njemačku, je zapravo više od deset godina materijala od kojeg je Merkel mogla da piše istoriju. Djetinjstvo, mladost i studiranje u DDR-u, protestantsko porijeklo, ne pretjerano političko, ali zato s predznakom onih koji marljivo streme ka cilju. Sve to, i još kada se u obzir uzme povoljnost trenutka 1989, Merkel je neobično brzo, kao pouzdana žena napredovala u muškom političkom sistemu u eri Helmuta Kola. A kada je njemu pao oreol s glave zbog, i do danas, nerazjašnjene donatorske afere njegove partije, Merkel nastupa hrabro i preuzima vođstvo CDU 2000. godine. I to je bio trenutak u kojem se rodio mit zvani Merkel. Na uzlaznoj putanji Merkel ostaje sve do ljeta 2015.

Od tada stvarnost je postala brža od politike. Izgledalo je da je u izbjegličkoj politici Merkel pronašla svoju temu. I više od toga, ona je imala političku viziju. A nju je sprovodila na svoj prepoznatljiv način, barem verbalno, prvo duga ćutnja i kasno donošenje odluke. To je bio akt humanosti, bez taktiziranja, to je bio "trenutak političke ljepote" - kako je kasnije pisao Špigel. No, i ona je više puta zažalila zbog onog što u drugoj polovini 2015. nije htjela da vidi i da zaustavi - stotine hiljada izbjeglica koje su nekontrolisano ušle u zemlju. Već tada se čuo glas: Zna li ona šta radi?

Maksimalno gubljenje kontrole - prvo na granicama a onda...

Ona nije uspjela da istorijski trenutak skrene u pravcu realne politike. Ona je protiv sebe okrenula CSU, preopteretila savezne zemlje i posmatrala kako stvarni i iracionalni strah raste u jednom dijelu društva i kako bijesni građani prelaze u desničarsku partiju Alternativa za Njemačku. I u svojoj partiji Merkel gubi podršku građanskog konzervativnog krila. U sestrinskoj partiji iz Bavarske, CSU, u međuvremenu ne žele više svi da je podrže u izbornoj kampanji i da za nju lijepe plakate.

Ništa drugačija situacija nije ni u Evropskoj uniji kada je riječ o gubljenju reputacije Angele Merkel. Ona je prvo otvorila njemačke granice za stotine hiljada izbjeglica i potom, bez prethodnog dogovora sa partnerima u EU, zahtijevala da se izbjeglice rasporede po zemljama Unije. Susjedne EU zemlje nisu sarađivale i neće da sarađuju po tom pitanju.

Merkel bi mogla da bude po četvrti put izabrana za njemačku kancelarku. Jer, ona bi, bez obzira na gubitak podrške u sopstvenim redovima, uz jaču podršku birača SPD-a mogla da oformi ponovo veliku koaliciju. Ali, da li bi to zaista bila volja birača, pravi odgovor biračima koji glasaju iz protesta? To je njihov problem. Jer, ona je kao osoba sa svojom Unijom CDU/CSU i dalje broj jedan na narednim parlamentarnim izborima, ali bi kao kancelarka, bila kancelarka jednom prilično polarizovanom političkom polju. Tako da za nju svakako dolaze najteže godine.