Žrtve na granici između dvije Njemačke

Njemačka je politički bila podijeljenja već 1949. Četiri godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, u zapadnom dijelu je osnovana Savezna Republika Njemačka, a u istočnom Demokratska Republika Njemačka, DDR, koja je suprotno njenom imenu bila komunistička diktatura. Hiljade ljudi je dnevno bježalo iz DDR-a.

Kako bi to spriječila tamošnja Socijalistička partija jedinstva Njemačke (SED) sagradila je 1952. godine na granici između dvije zemlje pet kilometara široku zonu zabrane kretanja. Unutarnja njemačka granica se protezala od Sjevernog mora do Vogtlanda u Sachsenu i bila je duga blizu 1.400 kilometara. Neko ko bi se kretao tim strogo nadgledanim prostorom, riskirao je da bude uhapšen ili ubijen. Istražni savez o zbivanjima u bivšoj SED-državi pri Slobodnom berlinskom univerzitetu sada će sistematski ispitati koliko je ljudi poginulo u Njemačkoj do otvaranja granice 1989. godine. Nakon ujedinjenja Njemačke 1990., tada formirana istražna institucija je do kraja 2000. godine ustanovila da je na unutarnjim granicama Njemačke bilo 248 mrtvih. No, stvarni broj bi mogao biti znatno veći. Prema riječima njemačkog ministra za kulturu i medije Bernda Neumanna, inicijatorima ovog projekta su od golih statistika mnogo važniji ljudi.

"Radi se o sudbinama ljudi. Pokušavamo da mrtvima damo imena i njihova lica i da im se vrati dostojanstvo. Njihove biografije će nas podsjećati na to koliko su brutalno tadašnja diktatura i neljudski granični režim uticali na ljude u Njemačkoj."

Knjiga mrtvih

Rezultati projekta bi na kraju trebali da budu dokumentirani u takozvanoj knjizi mrtvih sa kratkim biografijama žrtava. Kao uzor su važila istraživanja, koja su provedena u vezi sa žrtvama Berlinskog zida, mada su se u Berlinu ljudi mogli slobodno kretati sve do početka gradnje zida, 13. augusta 1961. Njemačke unutarnje granice su do tada već odavno bile osigurane bodljikavom žicom i vojnim personalom. No, broj onih koji su pokušali da bježe je ipak bio velik. Tako je, prema podacima bivšeg ministarstva za državnu sigurnost DDR-a, Stasija, u periodu od 1974. do 1979. oko 5.000 ljudi pokušalo da pobjegne. No, kako se navodi, samo njih 229 se dočepalo Zapadne Njemačke. Voditelj ovog projekta Klaus Schröder, koji je odrastao nedaleko od granice, prisjeća se nekih detalja.

"Režim DDR-a se plašio da bi ljudi mogli bježati preko obale i mora. Moje prvo negativno iskustvo je bio jedan leš koji je plutao po vodi. Mi kao djeca to nismo tada mogli shvatiti."

Autori: Marcel Fürstenau / Senad Tanović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić