Đukanovićev rat protiv Crkve

Tko misli da je na samom vrhu, nema uvijek pregled: mirisni štapići koje nekom pale njegovi pristaše zamagljuju pogled na stvarnost. Kako se crnogorskom predsjedniku Đukanoviću mogla dogoditi takva greška? Da osporava vlasništvo Srpske pravoslavne crkve u svojoj zemlji! I to nekoliko dana pred Božić. Sad svakodnevno deseci tisuća ljudi izlaze na ulice i optužuju Đukanovića i njegove štovatelje. Ne prosvjeduju samo pravoslavni kršćani u Crnoj Gori i izvan nje. S njima se solidariziraju katolici i muslimani prema načelu: "Ono što se danas događa pravoslavnim kršćanima može se sutra dogoditi nama."

Je li Đukanović nakon 30 godina na vlasti izgubio vezu sa stvarnošću? Izgleda da je. Bivši mladi komunist i sljedbenik srpskog predsjednika Slobodana Miloševića preživio je sve ratove i političke potrese na Balkanu. Ideološki fleksibilan do proizvoljnosti uvijek se pravovremeno svrstavao na stranu pobjednika; politički umjetnik preživljavanja. Zapad mu je gotovo sve propuštao: korupciju, kontrolu medija i progon oporbenih novinara, pranje novca, krijumčarenje cigareta. Zapadu je važno bilo prije svega da je on protiv Beograda i članstvo Crne Gore u NATO-u. Zapad se tješio obećanjima vlade u Podgorici da će uskoro sve biti bolje.

Ali, ništa nije postalo bolje dok su Đukanović i njegov klan određivali sudbinu te zemlje - u politici, gospodarstvu, medijima ili turizmu. Đukanović kontrolira Crnu Goru po svojoj volji. I zato što je oporba međusobno posvađana. Jedini glas koji se usudi kritizirati nepotizam i korupciju jest glas Crkve. Osobito glas metropolita Amfilohija koji beskompromisno govori o nepravilnostima i ne boji se. Pa ni nakon što su Đukanovićevi sljedbenici isprebijali njegovog pomoćnika, episkopa Metodija, tako da je završio u bolnici. Ali, crkveno vodstvo i demonstranti se ne daju provocirati, ostaju miroljubivi.

U međuvremenu vrijeme radi protiv Đukanovića. Jer, tako dugo dok on ne povuče Zakon nemiri će se nastaviti. Ako bude nužno tjednima i mjesecima. Vlada istina navodi da nekretnine Crkve ne preuzima za sebe nego da ih želi dati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Ali, svi u Crnoj Gori znaju: to je organizacija koju je stvorio i koju kontrolira Đukanović, koju ne priznaje ni jedna druga crkva ili vjera. Toj pseudo-crkvi prepustiti zemljišta, crkve i druge zgrade, i duž obale - samo zločest čovjek može u tomu vidjeti nešto loše.

S obzirom na masovne prosvjede Đukanović reagira bespomoćno. Zacrtano članstvo u Europskoj uniji zasad je propalo. Jačaju i zahtjevi NATO-a da se konačno u Crnoj Gori pobrine za mir. Bilo kako bilo, Zapad si teško može priuštiti suglasnost s državnim interesima "kuma iz Podgorice", kao do sada. Predsjednik Crne Gore možda ima zamagljen pogled na političku stvarnost. Zapad ga ne smije imati.

Autor komentara je pravoslavni kršćanin i privatno se angažira u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.