Što može od 2009. očekivati EU i Hrvatska?

Hrvatska će zajedno s Albanijom na sastanku na vrhu na proljeće vjerojatno postati punopravna članica NATO-a i time ispuniti jedan od svoja dva dugogodišnja prioriteta. Na putu u Europsku uniju 2009. godina bit će odlučujuća ne samo u pripremi za ispunjavanje mjerila za otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja već i oko pitanja koliko će dugo Slovenija ostati pri svojem stajalištu da Hrvatska prejudicira otvorena granična pitanja između Slovenije i Hrvatske. Slovenska blokada mogla bi potrajati sve do drugog irskog referenduma o Lisabonskom sporazumu, a on se održava ujesen 2009. godine. Hrvatskoj ide u prilog što je Europska komisija i svih ostalih 26 članica Unije prihvatilo plan da se s Hrvatskom završe pregovori 2009. godine. Osim toga Lisabonski sporazum, pod pretpostavkom da ga Irci prihvate na predstojećem referendumu, stupa na snagu potpisivanjem Pristupnog sporazuma s Hrvatskom. Irci su dobili ustupke koji će biti zapisani u irskom protokolu po kojem će zadržati svojeg povjerenika, zatim se jamči irsko obiteljsko zakonodavstvo, vojna neutralnost i pravila oporezivanja.

U Bruxellesu iz diplomatskih krugova poručuju da Hrvatska ovoga puta neće biti žrtva slovenskih balvana na putu prema EU. Zabrinjava jedino koliko će Češko i kasnije u drugoj polovici godine švedsko Predsjedništvo biti vješto u pronalaženju rješenja u kojem niti Hrvatska niti Slovenija ne bi izašli kao gubitnici.

Obama i Europljani

Pitanje koje muči Europljane je da li će svijet i prije svega Europa i krajem 2009. godine još uvijek voljeti Baracka Obamu. Na ovo pitanje u Bruxellesu gotovo svi će odgovoriti, pa naravno. S jedne strane prevladavat će veliko veselje da je eri Bush došao kraj. S druge strane Barack Obama će izbjegavati počiniti sve one pogreške koje je počinio Bush i koje su kod Europljana ostavljale vrlo loš dojam. Time je Bush u Europi postao mrzak. Stoga će Obama sudjelovati u zaštiti klime, bit će prijateljski nastrojen prema Europljanima, neće započinjati ratove i izdvojit će na stotine milijardi dolara za pružanje potpore američkom gospodarstvu. Obama i svijet slavit će dugi medeni mjesec, a to bi moglo potrajati čak do početka 2010. godine.

Nafta i 2009. godine ispod 50 dolara po barelu?

Pitanje koje također muči Europljane je hoće li cijena nafte ostati i 2009. godine ispod 50 dolara? Stručnjaci kažu da neće. Naftno tržište voli pretjerivati. Godinama se činilo da niti jedna cijena nije previsoka, sada pak niti jedna cijena nije preniska. To je neodrživo. Trenutna cijena nafte od 40-ak dolara po barellu je pretjerivanje prema dolje. Smanjenje proizvodnje koju je dogovorio OPEC pokazat će svoje djelovanje i završiti razdoblje niskih cijena nafte. Osim toga naftne kompanije nakon pada cijene sa 147 na 32 dolara oklijevaju s ulaganjima u crpilišta, rafinerije i nova naftna polja, što dodatno smanjuje ponudu na tržištu.

Najjača nacionalna ekonomija u EU u recesiji

Njemačka kao najsnažnije nacionalno gospodarstvo unutar Europske unije imat će najteži pad brutoiznosa nacionalnih proizvoda od Drugog svjetskog rata. Budući da kriza potresa cijeli svijet – to će se posebno odraziti na njemački izvoz, a tu su Nijemci bili trajni svjetski prvaci. Ukoliko njemačka Vlada ne uspije postaviti još jedan dodatni i učinkovit program za oživljavanje gospodarstva i ako ne dođe do novih novčanih i naftnih šokova, tada postoje dobri izgledi da tijekom 2009. godine vidimo prve znakove oporavka gospodarstva u Njemačkoj, a time i u Europskoj uniji.

Što nam donosi 2009. oko zaštite klime?

Svi se pitamo što nam donosi nova 2009. godina oko pitanja zaštite klime? Poznato je da se krajem 2009. godine u Kopenhagenu priprema usvajanje novog protokola o zaštiti klime. No tu treba biti realan, jer sve države staviti pod jednu kapu - ostat će romantičan san. Ipak, svjetska politika će pokušati. Velike zemlje u razvoju poput Kine prepoznale su važnost zaštite klime, a i budući američki predsjednik Obama najavljuje „dekarbonizaciju“. U Kopenhagenu će doći vjerojatno samo do simboličnog dogovora. Industrijske zemlje će se obvezati smanjiti svoje emisije, a zemlje u razvoju da će smanjiti njihov porast, a o odlučujućem tekstu i onome među recima dogovor će pasti tek mnogo kasnije.