Što radi Europska komisija?

Političke rovovske borbe oko raspodjele vodećih pozicija u Europskoj uniji vode se već tjednima. Otkako su šefovi država i vlada nominirali njemačku ministrica obrane Ursulu von der Leyen kao kandidatkinju za predsjednicu Europske komisije sukob se nije smanjio - naprotiv. Iza toga se kriju i desetljećima stare borbe za moć u Europi, koje se vode između Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije.

Zadaće komisije

Europska komisija se najbolje može usporediti s vladom neke države članice. Ona ima izvršnu vlast i mora nadzirati poštivanje ogromnog broja propisa i zakona. Ovo zvuči suhoparno, ali je za svakoga građanina ipak važno. Primjerice riječ je o kontroli hrane, dozvoli korištenja kemikalija, lijekovima, ograničavanju količine ispušnih plinova iz automobila i brojnim drugim stvarima. Time su obuhvaćena sva područja svakodnevnog života.

Istodobno je zadaća Komisije predlaganje novih zakona i propisa koje zatim tijekom višestupanjskog postupka moraju usvojiti Vijeće ministara i Parlament. To ponekad može voditi do velikih sukoba kao u slučaju smjernica o radnom vremenu, koje određuju maksimalno radno vrijeme u tjednu. To znači primjerice za bolnice da njihovi liječnici više nisu mogli biti angažirani danima u dnevnim i noćnim smjenama. Stoga su bolnice trebale više osoblja i morale su svoje planove o smjenama reorganizirati. Brojne zemlje članice su se tome protivile.

S druge strane EU je sam odgovoran za trgovinska pitanja. On može od A do Ž pregovarati o sporazumima s trećim zemljama, kao nedavno sa skupinom južnoameričkih zemalja Mercosur. Na kraju takvi ugovori moraju biti ratificirani od strane zemalja članica i onda često nastaju protivljenja zbog nacionalnih interesa.

Europska komisija također djeluje kao čuvar europskih pravila. Tako je nedavno odlučila da neće pokrenuti postupak u slučaju prekomjernog deficita protiv Italije zbog povrede Pakta o stabilnosti eura. Pri takvim odlukama uvijek ulogu igraju i politička promišljanja. Komisija mora često pronaći srednji put između vjernosti pravilima i smisla za političku realnost.

To je posebice jasno postalo prilikom postupka zbog povrede pravila pravne države protiv Poljske i Mađarske. Usklađenost demokratskih načela pripada u srž europskih ugovora.

Politički ciljevi

Najveća moć Europske komisije je možda u tome da ona sama može odlučiti o najvećim dijelovima svog programa rada. Ona sebi može postaviti kao cilj usklađivanje životnih uvjeta u EU-u, borbu protiv nezaposlenosti mladih ili pokrenuti veliki program ulaganja kao što je to učinio odlazeći predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

Za njegovu moguću nasljednicu Ursulu von der Leyen je jasno da mora biti ispoštovana volja birača s posljednjih europskih izbora i shodno tome da klima mora postati težište rada u idućem sazivu Komisije: "Naravno da diskutiramo o najvećem izazovu u našem društvu za iduće generacije. Čuli smo glasove ljudi, posebice mladih ljudi. Oni žele akciju za budućnost našeg planeta. Moramo biti ambiciozniji jer nam ponestaje vremena", rekla je Ursula von der Leyen.

I kada je riječ o pitanjima kao što su spašavanje izbjeglica u slučaju nužde na moru, poštivanju ljudskih prava i drugim političkim osnovnim pitanjima, Europska komisija ima snažan glas. Međutim, ako se izjasni za obnovu programa spašavanja izbjeglica u Sredozemnom moru onda se s time moraju složiti i zemlje članice i prije svega staviti na raspolaganje brodove i osoblje. Jer Komisija nema vlastite brodove i jedinice za djelovanje.

Način djelovanja

Europska komisija se sastoji iz dva dijela - rukovodstva sastavljenog od povjerenike iz 28 zemalja članica. "Primus inter pares", prvi među jednakima, je predsjednik Komisije. On svakom od povjerenika dodjeljuje specijalizirani resor kao što su poljoprivreda, konkurentnost itd. On ili ona mogu istodobno imenovati niz potpredsjednika koji onda imaju veće odgovornosti.

Za tu skupinu radi 25.000 stalnih službenika EU-a u specijaliziranim odjelima. Oni nisu politički delegati, već visokokvalificirani eksperti iz svih država članica. Natječaj za ulazak u službu EU-a je poznat kao posebno težak ispit. Ovdje su zastupljena sva specijalizirana područja, od stručnjaka za trgovačko pravo, preko stručnjaka za vodu do stručnjaka za hranu. Oni rade za povjerenike, brinu se za kontinuitet i moraju političke ideje pretočiti u pravne tekstove.

Predsjednik Europske komisije zastupa ovu instituciju i u vanjskim pitanjima, primjerice prilikom susreta s američkim predsjednikom Trumpom kada je bilo riječi o trgovinskom ratu ili prilikom Samita G20 u Osaki. Također on nadgleda odnose sa zemljama koje su potpisale sporazume o pridruživanju i pristupnim kandidatima. Predsjednik Jean-Claude Juncker je prilikom svog prvog susreta s novim ukrajinskim predsjednikom Zelenskim opisao kako su se dobro razvili odnosi između EU-a i Ukrajine posljednjih godina: "Novi predsjednik, gospodin Zelenski, je započeo svoj mandat u trenutku kada su odnosi između Ukrajine i EU-a najbolji otkako se mogu sjetiti. Naše partnerstvo je dostiglo uzajamnu solidarnost i prijateljstvo. Zbog toga pratimo tu solidarnost konkretnom podrškom", rekao je Juncker.

Predsjednik Komisije primjerice dogovara i programe potpore Ukrajini koja polako treba uvesti europske standarde.

Proračun

Sredstva za tzv. politiku prema susjedstvu dolaze iz tome namijenjenog dijela proračuna EU-a. U prošloj godini su iznosila 145 milijardi dolara od čega su morali biti plaćeni svi projekti Komisije. Najveća stavka je pri tome i dalje podrška poljoprivredi, praćena regionalnim projektima podrške koji pomažu ekonomski slabim regijama. Ako se novac želi preraspodijeliti s tim se mora složiti Europsko vijeće. Ako Europska komisija želi potrošiti znatno više novca za zaštitu klime mora se boriti za to pri raspodjeli sredstava.

Sukob oko visine budžeta i njegove raspodjele pripada u najveće političke bitke u EU-u. Zemlje neto-platiše na sjeveru žele ograničiti izdatke i potražnju. Zemlje kao Poljska i druge, koje dobivaju velike svote iz zajedničkog proračuna, suprotstavljaju se njihovim zahtjevima. Na kraju kao i uvijek u EU-u se pronađe kompromis.

Usput rečeno, jadikovanje zbog visine proračuna EU-a je prije svega nacionalna škrtost. On je u posljednjem sedmogodišnjem razdoblju iznosio samo jedan posto bruto nacionalnog proizvoda EU-a. I žalba na broj tzv. eurokrata u Bruxellesu je čista polemika: oko 25.000 službenika je još uvijek zaduženo za 450 milijuna građana. Svaki njemački grad srednje veličine ima više državnih službenika.