Što za EU znači ukrajinsko osvajanje čvorišta plinovoda?

Što se točno događa u Sudži i tko nadzire tamošnje distribucijsko čvorište plinovoda, to nije posve jasno. Ukrajinske snage su objavile snimku svojih boraca u upravnoj zgradi Gazproma u Sudži, ali ruski plinski koncern tvrdi kako Ukrajinci ne nadziru čitavo područje i kako kroz to čvorište i dalje teče plin u Mađarsku, Austriju i Slovačku. Radio Slobodna Europa je objavio satelitske snimke čvorišta plinovoda u Sudži gdje se vidi kako su se tamo vodile borbe i ima i oštećenja.

To je zapravo jedino preostalo čvorište plinovoda koji ruski plin u Europu doprema preko Ukrajine: do svibnja 2022. i nedugo prije ruske invazije plin je stizao i preko Sohranovke, istočno od Luhanska i tada je isporuka prekinuta. No i energetski stručnjaci ne vide razloga, zašto bi Ukrajina sad baš u Sudži u Rusiji prekinula taj preostali tok: „Nisam siguran da je to uopće važno. Da je Ukrajina htjela prekinuti transport ruskog plina preko svog teritorija, to je mogla učiniti bilo kad i bilo gdje", misli Benjamin Hilgenstock iz kijevske Shool of Economics.

Do posljednjeg dana ugovora

U prosincu 2019. su Moskva i Kijev sklopili petogodišnji sporazum kojim su se državne kompanije Gazprom i Naftogaz obvezale na transport ruskog plina preko područja Ukrajine. Taj sporazum istječe u prosincu ove godine, a Kijev je dao do znanja kako ga ne namjerava produžiti. Gazprom je objavio da će slati plin kroz taj krak plinovoda sve dok ugovor bude na snazi.

„Europske zemlje koje još uvijek primaju ruski plin koji prolazi kroz Ukrajinu znaju da se primiče kraj koncem ove godine. No ne mislim da bi one bile jako sretne da se iznenada prekine isporuka, makar im još ostaje samo četiri i pol mjeseca", smatra Hilgenstock. Ali on ne vjeruje da bi do prekida isporuke moglo doći već sada jer, kako kaže, Kijevu je podjednako važno da i te članice Unije Ukrajinu smatraju pouzdanim partnerom koji se drži sporazuma.

A to je izvor prihoda i za Ukrajinu: prema podacima tamošnje središnje banke, Ukrajina je od Rusije za 2023. dobila oko 1,4 milijarde eura za uslugu puštanja plina preko svog područja, u prva tri mjeseca ove godine je to bilo nešto preko 350 milijuna eura. „Promatrano u širem kontekstu, to je za Ukrajinu nevažan izvor prihoda", misli ekonomski stručnjak. „U normalnim okolnostima bi se pregovaralo o novom sporazumu i nekako bi bio produžen. Ali u ovom slučaju, to jednostavno neće biti tako."

Središnja Europa traži alternativu

Uvoz plina iz Rusije zapravo nije obuhvaćen sankcijama, ali pojedine članice Unije su shvatile kako su bolno ovisne o opskrbi iz Rusije. To se uvelike promijenilo: dok je 2021. godine udio ruskog plina u europskoj potrošnji iznosio oko 40%, već 2023. to je bilo još samo oko 8%. No ta računica nije posve točna: mnoge zemlje su postavile terminale za ukapljeni plin, a dio i takvog plina stiže – iz Rusije. Utoliko je ukupan udio ruskog plina u europskim plinovodima prošle godine još uvijek bio oko 15%.

Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj je još uvijek najvažniji izvor plin koji plinovodima stiže iz Rusije. Ruski plin pokriva praktično čitavu potrošnju u Austriji, iako Beč tvrdi kako "radi na pronalaženju alternative". Mađarska i Slovačka imaju vlade koje su još uvijek naklonjene Moskvi, ali i one se pripremaju na prekid isporuke preko Ukrajine. Mađarska je nedavno sklopila sporazum s Turskom, iako i plinovodom Turkstream dobrim dijelom teče plin iz Rusije.

Slovačka je osobito ovisna, ali slovačka kompanija za plinoopskrbu SPP tvrdi kako se već godinama „priprema za prekid" isporuke ruskog plina i kako već ima sporazume s isporučiteljima iz drugih zemalja.

Sve više ruskog LNG-a 

Nakon što će ubrzo plinovod kroz Ukrajinu prestati s radom, Turkstream će vjerojatno ostati jedini preostali plinovod za ruski plin namijenjen Europi. Time će glavni izvor ruskog plina za Europu postati njegov transport u ukapljenom obliku, a njega stiže sve više. Među najvećim kupcima su Francuska, Nizozemska i Španjolska.

Prema tržišnom portalu Kpler, Rusija je drugi po veličini isporučitelj ukapljenog plina u Europi, a udio 2023. je porastao za 40% u usporedbi s 2021. i čini 16% uvoza LNG-a u EU. Politički problem je i reizvoz: ruski ukapljeni plin se zapravo preko luka EU-a izvozi u treće zemlje i nešto manje od četvrtine količine plina (22%) koji u Europu stiže iz Rusije je zapravo namijenjen drugim tržištima. 

A to je posao koji se sve više širi: američki Institute for Energy Economics and Financial Analysis (IEEFA) je utvrdio kako je u prvoj polovici ove godine taj reizvoz bio veći za 12% obzirom na isto razdoblje prošle godine. No Bruxelles je ove godine odlučio prekinuti tu uslugu Rusije i od ožujka 2025. više ne bi smjelo biti reizvoza ruskog ukapljenog plina preko luka EU-a.

No sankcija koje bi potpuno priječile uvoz ruskog plina u EU nema i Benjamin Hilgenstock u tome vidi glavni razlog što se trgovina i dalje vodi. Ali isto tako ističe kako je već mnogo učinjeno: "Mora se biti iskren i doći do zaključka da je ono što je ostalo od uvoza fosilnog goriva EU-a iz Rusije tek djelić onoga što je bilo u prošlosti. Dakle, mnogo je postignuto."