Šume na Balkanu se bore protiv klimatskih promjena

Srbija je do 2020. trebala imati stupanj šumovitosti od 41,4 posto, ali je postignuto samo 29,1 , glase podaci Državne revizorske institucije od prije tri godine. U istom izvještaju je navedeno da je samo bespravnom sječom šuma uništeno gotovo 88.000 kubika, što čini štetu od gotovo pola milijarde dinara (oko 4.200.000 eura).

Međutim, šume stradaju i od vremenskih nepogoda i sve izraženijih klimatskih ekstrema. Prošle godine, dvije velike oluje uništile su kulture topole na više od 1500 hektara, i hrasta lužnjaka na preko 10.000 hektara u šumama Vojvodine.

Prof. dr Milan Medarević kaže da je jak olujni vjetar utjecao na stradanje i mlađeg i zrelijeg drveća i da će negativne posljedice biti dugoročne, a sanacija oštećenih šuma će trajati i do 2029. godine.

Sušenje smreke na planinama

S druge strane, na jugu Srbije, u Nacionalnom parku Kopaonik, sušenje smreke je višegodišnji problem. Sušenje stabala na ovoj planini primijećeno je još 2012. ali problem je vidljiv u Nacionalnom parku Tara i na planinama Golija i Zlatar. Ove godine, samo na Kopaoniku je šteta od sušenja šuma smreke procijenjena na 12.462 kubična metra, ističe prof. dr Medarević.

„S obzirom na sušu u ljeto 2024. tek se očekuje negativna reakcija šume na toplotni stres 2025. Oslabljen imunitet stabala uslijed toplotnog stresa stvara najpogodnije tlo za rojenje potkornjaka na smreki koji intenziviraju proces sušenja", kaže prof. Medarević.

„Očekivani efekti klimatskih promjena na dugi rok su drugačija prostorna raspodjela šumske vegetacije, moguće nestajanje ili pojava novih tipova šumskih zajednica, promjena gustoće populacije određenih vrsta drveća, promjena šumskih ekosustava, ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja, kao i produženje vegetacijskog razdoblja i nedostatak vlage u zemljištu koja može imati štetne posljedice na osjetljive vrste drveća poput obične jele i hrasta lužnjaka", objašnjava on.

Samo autohtone vrste

Ističu i pojavu novijih bolesti na topolama koje su prvi put uočene na ljeto 2018. u Banatu gdje se progresivno širila bolest koja uzrokuje nekrozu, rak rane na kori i sušenje stabala, a jedini način borbe je uklanjanje i spaljivanje svih zaraženih stabala sa simptomima oboljenja.

Kada je riječ o sađenju novih stabala ili novih šuma, nadležne institucije se već bave istraživanjem, kaže Boris Ivanović, rukovodilac Službe za sjemenarstvo i rasadničku proizvodnju u JP „Srbijašume", ali ističe da podizati nove šume novim vrstama drveća ne može i ne smije biti trenutak inspiracije, ni slijepo praćenje trendova.

„Vrijeme potrebno da se nešto stvarno sazna i da se može s dovoljnom sigurnošću znati kako neka vrsta utječe na šumski ekosustav je velik i prelazi ljudski vijek, i ne možemo sa sigurnošću govoriti o tome dok ne prođe bar nekoliko ciklusa rasta, razvoja i obnavljanja. Svakako, nije dobro unositi nove alohtone vrste drveća u naše šume. Najčešće su to invazivne vrste, njihovo dalje širenje je nekontrolirano, sa sobom nose i neke nove, nama nepoznate patogene i predstavljaju veliku prijetnju autohtonim vrstama", kaže Ivanović.

Crna Gora: nema novih bolesti, nema potrebe za novim šumama

Crna Gora jedna je od najšumovitijih zemalja Europe s čak 70% teritorija pod šumama.

Ranko Kankaraš iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore za DW kaže da i oni imaju problem sa sušenjem šuma, ali da su im šumski požari najveća prijetnja.

„Petina crnogorskih šuma podložna je raznim oblicima degradacije. Crna Gora nema problem sa stabilnošću visokih prirodnih šuma, nego su degradacijski procesi najčešći u mladim šumama koje pokrivaju primorski i središnji dio države. Klimatske promjene su svakako jedan od primarnih uzročnika, a njihov utjecaj se ogleda u tome da slabe životne uvjete za razvoj biljaka i šumskog drveća", objašnjava Kankaraš.

Još jedna razlika u odnosu na Srbiju je što u crnogorskim šumama nema novih bolesti u odnosu na do sada uobičajene. Također, nemaju potrebu za sadnjom šuma na novim površinama.

„Zbog migracija stanovništva sa sjevera Crne Gore i depopulacije ruralnih područja, dolazi do prirodnih procesa zarastanja poljoprivrednih površina i pašnjaka i podizanja novih šuma", kaže Kankaraš iz crnogorskog ministarstva.

On također ističe kako Crna Gora nije zadovoljna gospodarenjem svojim šumama, te da su zbog toga promijenili koncept i donesen je Novi zakon o šumama koji će više njegovati šume i uzgojne mjere, i samim tim dovesti do toga da stabilnost šuma bude povećana, a šume otpornije na klimatske promjene.

BiH – šume moraju biti otpornije na klimatske poremećaje

U Bosni i Hercegovini, situacija je slična Srbiji, ali sa znatno većim stupnjem pošumljenosti – 53%. Suše se šume smreke, a ugrožene su i šume hrasta. Osnovni razlog za to su bolesti i štetočine, ali i požari, olujni vjetrovi i suše, kaže prof. dr Zoran Govedar sa Šumarskog fakulteta u Banja Luci. Ipak, ističe on, da je postotak bolesnih šuma relativno mali.

Među novim bolestima je međutim, primijećeno više vrsta, a zahvaćena je mahom bjelogorica – kesten, hrast, vrbe, topola i jasen koji se smatra jednom od najugroženijih vrsta u Europi.

„Parazitna gljiva porijeklom iz Kine uzročnik je vrlo intenzivnog oboljenja jasena. Izaziva njegovo sušenje i doslovno pretvaranje drveta u prašinu. Prisutna je u mnogim državama srednje Europe i Skandinavije, a u BiH je prvi put primijećena 2009.", kaže prof. Govedar.

Prema njegovim riječima, u slučaju sađenja novih šuma one moraju biti otpornije na ekstremne klimatske poremećaje i da se osnivaju s vrstama koje prema svojim biološkim osobinama odgovaraju lokalnim uvjetima.

„Takve aktivnosti bi pozitivno utjecale da se u perspektivi šume lakše prilagode različitim scenarijima klimatskih promjena, postale bi otpornije i stabilnije u odnosu na negativne utjecaje biotičke i abiotičke prirode", smatra dr Govedar.