Izbjeglice u Švedskoj se javljaju za riječ
16. travnja 2020Nabila i njena porodica pobjegli su od rata u Siriji 2015. godine. Ona sada vozi autobus u Ronnebyju, gradu na jugu Švedske. Duaa je takođe pobjegla iz Sirije 2015. godine. Sada je farmaceutkinja u Arlovu. Mohammed je pobjegao 2014. Sada je medicinski radnik, asistent i prevoditelj u Kristianstadu.
Atoosa Farahmand je također bila izbjeglica koja je stigla u ovu zemlju u izbjegličkom valu 2015. godine. U vrijeme kada su milijuni ljudi tražili zaštitu u Europi, švedske vlasti su obrađivale i njen zahtjev za azil. Uspjela je dobiti posao i prije nego što je godinu dana kasnije dobila dozvolu boravka.
Početkom ožujka, kada je liberalno-konzervativna Umjerena stranka objavila na Facebooku fotografiju svog vođe Ulfa Kristerssona, kako u lovačkom odijelu poručuje: "Ojačaj granicu. Izbjeglička kriza iz 2015. nikada se više ne smije ponoviti", Atoosa Farahmand se jako naljutila. „Pomislila sam: Kako on to predstavlja 2015. godinu? I poručuje ljudima da se 2015. godina ne bi trebala ponoviti u Švedskoj?"
Odmah je ušla na Facebook i objavila svoju fotografiju u istoj pozi kao Kristersson, prekriženih ruku, gledajući ravno u kameru a iznad slike napisala: "Jag är 2015!" – "Ja sam 2015!” I izravno se obratila ovom švedskom političaru, ispričavši mu vlastitu priču: kako plaća porez, poštuje zakon, tečno govori švedski. "Moramo povećati svijest o tome kako izbjeglice mogu biti pozitivne za zemlju", napisala je na švedskom. "I naš glas se mora čuti kada svi ti političari govore o nama preko naših leđa. Svi smo mi ljudi, pa i oni koji su zaglavili na granici između Turske i Grčke. I oni su poput Vas i mene!”
"Kažete da se 2015. godina nikada više ne bi trebala ponoviti", nastavila je Atoosa, obraćajući se švedskom političaru Kristerssonu. "Želim Vam samo reći da sam i ja sastavni dio te iste 2015. godine, zajedno s mnogim drugima, kao i to da smo mi sada dio ove zemlje, sviđalo se to vama ili ne." Završila je svoj tekst poticanjem i ohrabrivanjem drugih da ispričaju svoje priče iz 2015. godine. Za nekoliko sati njen post je postao viralan.
Novi život u Švedskoj
Sada, mjesec dana kasnije, Atoosa Farahmand je prikupila preko 1.500 priča od ljudi koji su također dio 2015.-te. Mnogi su bivše izbjeglice iz Sirije, drugi su iz Afganistana ili Somalije ili su Šveđani čiji se život promijenio 2015., kada su pomagali izbjeglicama i migrantima da se nastane u Švedskoj.
Jedna od njih je Lena Lundstrom, umirovljenica iz grada Ludvika. 2015. godine lokalne vlasti su je zamolile da u svoj dom primi neke izbjeglice koje su vlakom dolazili iz Malmea, gdje su bivali registrirani i dalje raspoređivani nakon dolaska u Švedsku.
"To se nije desilo jednom ili dva puta", napisala je na Facebooku. "Zvali su me skoro svakog dana. Kada sam dobila šest dječaka iz Afganistana, bila sam prisiljena reći ne." No, Lundstrom je na kraju postala zakonska starateljica čak 13 afganistanskih mladića.
"Put nije bio jednostavan, ali su se na kraju svi prilagodili situaciji i rutini koja vlada u novoj zemlji." No nisu svi njeni štićenici dobili dozvolu boravka u Švedskoj. "Sada, kada su u mogućnosti od žiti se za pomoć koju su dobili, mnogi od njih ne mogu ostati u zemlji. To je nešto što teško mogu razumjeti", napisala je Lundstrom.
Dok je Švedska masovno davala azil Sirijcima, koji su bježali od rata u svojoj zemlji, ova, kao i mnoge druge europske zemlje uključujući i Njemačku, nije nudila istu zaštitu Afganistancima, čiju zemlju desetljećima prati rat i nasilje.
Nova rasprava
"Trenutno mi je u fokusu da prikupim sve priče i predam ih parlamentu i to svim izabranim političarima osobno”, kaže Atoosa Farahmand. "Oni moraju pročitati sve te priče. Mi smo dio ove zemlje i vrlo je važno da čuju naše glasove kako bi pokrenuli novu raspravu i pronašli rješenje za situaciju u Grčkoj i naravno u Švedskoj."
Pritom se ne radi samo o švedskim političarima, kaže ona. "Poanta nije samo u tome da Švedska mora preuzeti odgovornost, već da sve zemlje EU-a preuzmu odgovornost. Znate li samo koliko je izbjeglica trenutno u Grčkoj? Kada biste ih podijelili po 27 zemalja EU-u, ne bi bilo nikakve krize."
Atoosa Farahmand želi da se "Jag är 2015" – "Ja sam 2015.” pretvori u europski pokret, uz priče ljudi širom kontinenta, koji će podići svoj glas i tako ojačati svoj položaj.
Jedan od njih je Abdulkarim iz Idliba u Siriji, koji je sada građevinski radnik u Borasu: "U svojoj zemlji sam studirao pravo. Velika je razlika između posla na gradilištu, koji sam naučio ovdje u Švedskoj, i prava. Ali to mi nije problem otkad živim u miru", napisao je Abdulkarim i zaključio: "Sada konačno mogu osjetiti ukus slobode”.