Žele im ukinuti Institut za komparativnu nebitnost
9. studenoga 2012Slučajnim prolaznicima zgrada Instituta izgleda prilično oronulo. Fasada je u potpunosti prekrivena grafitima ili plakatima, dok se za zidova i namještaja ljušti boja. No bez ljudi koji su prije devet godina nezakonito u nju uselili, ova bi zgrada koja je nekad pripadala Goetheovom sveučilištu u Frankfurtu vjerojatno u potpunosti bila propala. Tako bar tvrde njezini stanovnici.
Ova zgrada zadnje je sveučilišno zdanje, naime, koje je protuzakonito zauzeto u ovom glavnom njemačkom bankarskom središtu. Nalazi se upravo u ulici u kojoj su se osmadesetih godina vodile borbe oko nenastanjenih, praznih zgrada. Tada su studenti nezakonito ulazili u prazne zgrade izgrađene još u 19. stoljeću. Tamo su stanovali, ne plaćajući stanarinu, ali i time ove građevine spasili od rušenja. Danas je od takvih zgrada preostao još samo "Institut za komparativnu nebitnost" smješten u finoj četvrti s bogataškim vilama, a kojeg od milja zovu i "IVI" (Institut für vergleichende Irrelevanz).
Praksa, teorija i tulumarenje
Zgradu ovog duhovito-ironičnog naziva studneti su bili zauzeli tijekom jednog studentskog štrajka 2003. Sarah Schneider, sugovornica koja ne želi otkriti svoje pravo ime, u zgradi je od samog početka njezinog zaposjedanja. "Mi smo se tada branili od uvođenja školarina za studij kao i od uvođenja Bachelor i Master sustava", priča ona.
To je bilo u zimskom semestru 2003/2004, prije devet godina. Tada su studenti zauzeli praznu zgradu na adresi Kettenhofweg 130. Tamo je nekad bio Institut za anglistiku i amerikanistiku. Od tada, studenti ovu zgradu koriste prije svega za održavanje političkih priredbi, feminističkih zajedničkih čitanja te za - tulumarenje.
No investitora koji je od Goetheova svučilišta kupio ovu zgradu ne zanimaju studentske aktivnosti. Franconofurt AG je poduzeće koje je prema vlastitim riječima "stalno u potrazi za rentabilnim nekretninama". Pa tako ovaj investitor, koji naravno nekadašnji institut u poželjnom dijelu grada nije kupio zabadava, želi iz njega studente što prije izbaciti.
Bez straha od sudskih odluka
Investitor je prvo pažnju na sebe privukao kad je u zgradi isključio vodu i struju te izvadio ulazna vrata, prisjeća se Sarah Scheneider. "Nadali su se da ćemo, ako naprave grozne uvjete, mi sami od sebe otići", priča ona. "Ali krivo su mislili... Jednostavno smo stavili nova vrata".
Studenti kažu da se ne boje ni sudskih naloga niti novčane kazne koja prijeti u visini i do četvrt milijuna eura. Sastaju se i dogovaraju o daljnjim koracima koje žele poduzeti. Kao prvo, važno im je da se aktivnosti u IVI-ju normalno nastave. Unatoč zabrani. Ceduljicama, plakatima i e-mailovima oni reklamiraju priredbe u IVI-ju.
"Smatram da se sveučilište koje tako dugo ostavi neku svoju zgradu praznu ne mora čuditi kad se ljudi tamo ugnijezde i počnu koristiti taj prostor", smatra jedan od aktivista IVI-ja.