125 godina "Made in Germany"
23. kolovoza 2012"Made in Germany" – ta etiketa nije njemački izum. Nastala je kao posljedica britanskog trgovinskog zakona koji je stupio na snagu 23. kolovoza 1887. On je propisivao da svaki konkurent britanske industrije odjeće mora otisnuti neku vrstu svog pečata. Svaka trgovačka nacija koja je željela prodavati svoje proizvode u Velikoj Britaniji, morala ih je označiti informacijom o porijeklu. "To se posebno odnosilo na Njemačku, jer se sumnjalo da Nijemci kopiraju britanske proizvode", upućuje stručnjak za povijest ekonomije Werner Abelshauser sa Sveučilišta Bielefeld u razgovoru za DW. "To je vrijedilo i za škare i noževe iz Solingena, ali i za strojeve iz Saske..."
Borba za tržište
Abelshauser misli da su tada dva razloga igrala važnu ulogu: s jedne strane su se britanski proizvođači htjeli zaštititi od loše robe, primjerice jeftinih imitacija pribora za rezanje visoke kvalitete iz Sheffielda. S druge strane, željelo se stigmatizirati tada već nadmoćnu njemačku strojogradnju i "prikvačiti" joj negativnu oznaku.
No, ovaj pokušaj se pokazao kontraproduktivnim. Etiketa "Made in Germany" s vremenom se razvila u oznaku visoke kvalitete. To je, doduše, trajalo neko vrijeme. Takozvanim Madridskim sporazumom iz 1891. većina trgovačkih nacija obvezala se da će zabraniti lažno etiketiranje porijekla proizvoda. Niti jedan proizvod nije smio "ploviti" pod krivom zastavom. Svaka država obvezala se na korištenje vlastite "Made in..." etikete.
Strah od Kine
S praksom kopiranja se inače na Dalekom istoku počelo vrlo rano. Tako su Japanci zahtijevali da sva roba koja je proizvedena u susjednoj Kini mora biti obilježena s "Made in China".
"Uzorak je takorekuć uvijek bio isti", kaže Abelshauser. "Postojao je strah od imitatora, krađe patenata, ali se na kraju moralo priznati da se ne radi o kopiranju i sličnim stvarima nego da je konkurent jednostavno bolji." Tako je barem bilo u Europi.
Trijumfalni pohod nakon Drugog svjetskog rata
Godine 1914. počeo je Prvi svjetski rat i etiketa "Made in Germany" je došla u središte pozornosti. Proizvodi s ovom oznakom nisu se smjeli prodavati na tržištu koje je bilo pod kontrolom Britanaca i njihovih saveznika. Tek nakon Drugog svjetskog rata započeo je "trijumfalni pohod" njemačke etikete. Postalo je jasno da Njemačka - za razliku od SAD-a - nije koncentrirana na masovnu proizvodnju, nego da se pokušava isprofilirati kvalitetnim radom i "krojenju po mjeri", objasnio je Abelshauser.
Kvaliteta i precizan rad
"Njemačko gospodarstvo je bilo i ostalo usredotočeno na tijesnu vezu s kupcima i umijeće proizvođenja upravo onoga što mušterije traže. Tome su podređena čitava postrojenja, infrastrukturni projekti, inteligentni strojevi...", kaže Abelshauser. Potpuna suprotnost od masovne proizvodnje.
Što su proizvodi s oznakom "Made in Germany" postajali popularniji, to se ofenzivnije ta etiketa reklamirala i koristila kao marketinško sredstvo - i to, kao što je poznato, vrlo uspješno.
Svoj poseban značaj zadržala je do danas te je važan je prodajni "argument", smatra Abelshauser, pogotovo u sektorima u kojima su njemački proizvodi u vrhu: automobilskoj industriji i strojogradnji, elektrotehnici i kemijskoj industriji.
Veliki "nesporazum"
Stručnjak za povijest ekonomije ukazuje na povezanost s nečim što on smatra velikim "nesporazumom": tko naime vjeruje da će ga ugroziti to što njegovi trgovački partneri kopiraju njegove proizvode, vara se. U Njemačkoj trenutno tako gledaju na Kinu. No, kada pogledamo povijest ekonomije, moramo zaključiti da je to potpuno krivo.
"Njemačko gospodarstvo nikada nije ostvarivalo dobit izvozom i trgovinom s nerazvijenim zemljama, nego uvijek s ravnopravnim državama, podjednako razvijenim zemljama. Tako da bi zapravo trebali priželjkivati da i Kina dosegne našu razinu. Tek tada bismo s njome mogli dobro trgovati."
Za sve bi korist bila najveća kada bi se svi trgovački partneri koncentrirali na vlastite snage i kvalitete. Gospodarska logika može ponekad biti vrlo jednostavna.