8 činjenica o nadzoru oružja u SAD-u

Nadzor nad oružjem je možda jedno od najspornijih pitanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Svakim masovnim ubojstvom – koje je definirano tako su u njemu bile barem četiri žrtve bez nekog određenog reda  – prijepor sukobljenih strana postaje sve oštriji.

Zagovornici strožeg nadzora vatrenog oružja uvijek iznova iznose argument sigurnosti građana u zemlji u kojoj je na 100 stanovnika dolazi 88 komada oružja (podaci iz izvještaja o malokalibarskom oružju iz 2011.). Inicijativa Brady Campaign to Prevent Gun Violence procjenjuje da se godišnje ustrijeli oko 114.994 osoba. To uključuje i ubojstva, napade, nesreće, policijsko korištenje oružja, pokušaje samoubojstva i izvršena samoubojstva.

I protivnicima zabrane oružja je glavni argument sigurnost. Oni uporno ponavljaju kako će bez oružja građani ostati nezaštićeni od nasilnika, a u najgorem slučaju i od vlade ako se ona okrene protiv volje građana.

Propisi o posjedovanju oružja se razlikuju od savezne države do savezne države, ali postoje i propisi koji vrijede na saveznoj razini.

1. Postoji li dobna granica za kupnju oružja?

Uredba o nadzoru oružja iz 1968. (Gun Control Act, CGA) traži da građanin i osoba s dozvolom boravka mora imati 18 godina da bi kupila sačmaricu, pušku i streljivo. Ostalo vatreno oružje, na primjer pištolj, smije se prodavati samo osobama starijima od 21 godinu. Savezne države mogu povisiti dobnu granicu, ali je ne mogu spustiti.

2. Kome se ne dozvoljava kupnja vatrenog oružja?

Bjeguncima iz zatvora, osobama koji predstavljaju opasnost za društvo i bolesnicima koji su protiv vlastite volje na psihičkom liječenju. Zabranjena je prodaja oružja i osobama koje su zbog počinjenog krivičnog djela osuđene na zatvorsku kaznu dužu od godinu dana ili za prekršaje zbog kojih su proveli u zatvoru duže od dvije godine. Savezni zakon zabranjuje i prodaju oružja osobama koje su proglašene krivima i za posjed "nedozvoljenih sredstava" – u pravilu je tu riječ o narkoticima, u posljednjih godinu dana. To obuhvaća i marihuanu koja doduše jest legalizirana u mnogo saveznih država, ali za savezni zakon je još uvijek zabranjeno sredstvo.

Tu su i ograničenja prema osobama koje su sudski gonjene zbog napastovanja, stalkinga ili prijetnji. Osim toga, oružje ne mogu kupiti osobe koje su se odrekle (američkog) državljanstva, osobe nečasno otpuštene iz vojne službe, ilegalni doseljenici i osobe koje su privremeno u SAD-u, na primjer kao turisti.

3. Regulira li se posjed vatrenog oružja na saveznoj razini ili na razini pojedinih država?

Drugi amandman američkog ustava je pravna osnova za "pravo građana da posjeduju i nose oružje".

Ali pojedine države određuju smiju li na primjer građani nositi vatreno oružje u javnosti. Zakoni koji određuju tko smije posjedovati oružje su na saveznoj razini.

CGA je pod upravom Ureda za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF), a ono je pak dio Ministarstva pravosuđa. ATF također izdaje i dozvole trgovinama za prodaju vatrenog oružja.

Sačmarice, puške, strojnice i prigušivači za vatreno oružje su regulirani National Firearms Actom iz 1934. Kupnja poluautomatskog oružja je dozvoljena u većini saveznih država, baš kao i potpuno automatskog oružja (strojnica) koje su proizvedene prije 1986.

4. Tko smije prodavati oružje?

Kao i vlasnici oružja, i (pre)prodavači su obvezni posjedovati dozvolu (Federal Firearms License, FFL) i moraju biti stariji od 21 godinu. Moraju imati nekretninu u kojoj vode svoj posao i moraju obavijestiti lokalnu policiju kada zatraže dozvolu za prodaju.

Isto kao i kod posjeda oružja, tako i kod prodaje prodavači moraju ispunjavati uvijete kada je riječ o (ne)kažnjavanju i psihičkim bolestima. Dozvola za prodaju košta 200 dolara za prvo trogodišnje razdoblje i 90 dolara za svako trogodišnje produženje.

To se odnosi i na prodaju oružja internetom.

Iako se plaćanje može obaviti preko interneta, oružje mora biti prvo dostavljeno registriranom prodavaču s dozvolom (FFL) koji onda vrši potrebnu provjeru budućeg vlasnika prije nego što mu ga uruči. No, problem je tu što nije jasno definirano što znači baviti se komercijalnom prodajom oružja. Bilo koji pojedinac može prodavati oružje bez dozvole, ako njegov ili njezin glavni motiv nije zarađivati za život "opetovanom prodajom na regularnoj bazi."

5. Je li provjera osobe nužna za kupnju oružja?

Da. Jedan amandman na Uredbu o nadzoru oružja(GCA iz 1968.) iz 1993. propisuje da posjednici FFL-a vrše provjeru osoba prije nego što im prodaju oružje. Potencijalni kupci moraju ispuniti formular poznat pod imenom ATF 4473 koji sadrži pitanja o tome je li osoba bila osuđivana i sl. Na temelju tih navoda, posjednici FFL-a vrše provjeru.

Za manje od 10 minuta telefonskim putem ili preko interneta prodavač može dobiti odgovor može li zainteresiranom kupcu odmah prodati oružje ili ne. U slučaju da ne može odmah dobiti taj odgovor, mora u roku od tri radna dana izvršiti detaljniju provjeru.

6. Traže li savezne države od kupaca da imaju dozvolu za oružje?

Samo 12 od ukupno 50 američkih saveznih država to traži za pištolje. A od njih samo tri - Kalifornija, Connecticut i Hawaii traži dozvole za kupnju pušaka i sačmarica. Kalifornija, na primjer, traži da potencijalni kupci polože pismeni test i pohađaju tečaj za sigurnom rukovanju oružjem.

7. Zahtijevaju li savezne države da građani imaju dozvolu za nošenje vatrenog oružja?

Većina saveznih država zahtijeva dozvole za pištolje. Skriveno i otvoreno nošenje oružja se razlikuju od države do države. Neke države dozvoljavaju građanima da nose pištolj bez dozvole.

Suprotno tome, pak, praktički niti jedna savezna država ne traži dozvolu za nošenje pušaka i sačmarica. Massachusetts i New Jersey traže od ljudi s puškama i sačmarica da sa sobom nose neku identifikacijski dokument ili identifikacijsku oznaku oružja.

8. Što je "gunshow loophole"?

Zakon o prodaji, kupnji ili posjedu vatrenog oružja je jasan. No svaki preprodavač ne mora imati FFL, što znači da niti svaki kupac ne mora biti podvrgnut provjeri. A to potencijalno omogućava da oružje dođe u ruke osoba koje ga zapravo ne bi smjele posjedovati.

Prema propisima Ureda za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF) svatko može prodati oružje - preko interneta, kod kuće, na buvljaku ili na sajmu oružja, a to nije dio njegovog "regularnog biznisa": Recimo netko tko proda neki primjerak iz svoje privatne kolekcije. Samo osobe kojima je "primarni motiv" komercijalna prodaja i zarada od prodaje oružja moraju imati posebnu dozvolu (FFL) koja ih obvezuje na provjeru kupaca. Ta "rupa" u zakonu je poznata pod nazivom "gunshow loophole".

U jednom istraživanju koje su u 2017. proveli Harvardsko i Sjevernoistočno sveučilište procjenjuje se da se u jednom od pet slučajeva transakcija oružja ne vrši provjera kupca.