80 godina od Dana D

Bio je to najveći pomorski desant u povijesti. Operacija Overlord, iskrcavanje savezničkih trupa u Francuskoj koja se nalazila pod njemačkom okupacijom, mjesecima je planirano i uvježbavano u Engleskoj. Početak operacije je bio odgođen zbog lošeg vremena, ali 6. lipnja 1944. koji je nazvan Danom D, sve je bilo spremno.

Tisuće brodova je, uz podršku iz zraka, isplovilo s engleske obale i prebacilo oko 150.000 vojnika iz SAD-a, Velike Britanije, Kanade i drugih savezničkih zemalja do obala Normandije. Cilj im je bio da oslobode Francusku i prodru do Njemačke kako bi okončali nacističku vladavinu u čitavoj Europi.

Adolf Hitler je, kada je saznao za invaziju, navodno rekao: „Sve dok su bili u Engleskoj, nismo ih mogli uhvatiti. Sada su konačno tu gdje ih možemo potući”.

Wehrmacht se spremao za ovu bitku. Nacisti su osigurali čitavu obalu okupirane Francuske bunkerima i topovskim gnijezdima – bio je to takozvani Atlantski zid. Doduše, njihove trupe su bile najvećim dijelom koncentrirane na pogrešnom mjestu – kod Calaisa, gdje je La Manche najuži. I tako su nasjeli na zamku saveznika.

Veliki danak u krvi

Bila je to bitka u kojoj su obje strane pretrpjele teške gubitke. Nijemci su sa svojih pozicija pucali na vojnike koji su se iskrcavali. Žestoke borbe su se proširile i na sela i gradove u zaleđu plaža.

Jedini adut Nijemaca koji su bili brojno i materijalno slabiji bile su pozadinske tenkovske jedinice. Hitler je osobno zapovijedio njihov pokret – ali je to učinio prekasno. Vojni historičar Peter Lieb je za DW to objasnio veoma banalnim razlogom: Hitler je imao običaj da noću dugo ostaje budan i da tek oko podneva ustaje iz kreveta.

Tako je bilo i 6. lipnja 1944. „Tijekom prijepodneva, kada je tenkove valjalo brzo uvesti u bitku, Hitler je još spavao. Nitko se nije usuđivao probudi ga, a Vrhovni stožer Wehrmachta nije imao hrabrosti da sam naredi pokretanje tenkova."

Kao fatalna se pokazala i Hitlerova naredba da nikako ne smije biti odstupanja. “Nema uzmicanja, stajat ćemo i boriti se – ili umrijeti“. Ali, ništa nije pomoglo – njemačka vojska je doslovno zbrisana. „Saveznici su pobijedili jer su imali premoć na moru, i zato što su postigli efekt iznenađenja i mjesecima se pripremali za taj dan“, kaže Lieb.

Pariz je oslobođen 25. kolovoza. Njemačka okupacija u Francuskoj je ubrzo zatim okončana. No, danak u krvi je za vrijeme tih nekoliko tjedana nakon iskrcavanja na obje strane bio ogroman – pa i među francuskim civilima. Više desetina tisuća njemačkih i savezničkih vojnika je poginulo u borbama, a nastradale su i tisuće civila. A Drugi svjetski rat je i nakon toga trajao još devet mjeseci i odnio milijune žrtava.

Svečanost s bivšim neprijateljem

I sjećanje na Dan D ima svoju povijest. Za bivše saveznike, 6.6. je ubrzo postao datum redovnog održavanja ceremonije u Normandiji. Njoj su uvijek nazočili veterani, britanska kraljica, predsjednici Francuske i SAD kao i šefovi država ili vlada drugih zemalja. Za predstavnike Njemačke tu dugo nije bilo mjesta. Oni su to i sami tako vidjeli. Njemački kancelar Helmut Kohl je 1984. rekao: “Za njemačkog kancelara nema razloga za slavlje kojim drugi obilježavaju pobjedu u operaciji u kojoj su poginule desetine tisuća Nijemaca”.

Doduše, nije ni bio pozvan. „Kohl potječe iz generacije koja je bila vrlo jako obilježena ratom“, kaže vojni historičar Peter Lieb. "On je bio tijesno povezan s ratnom generacijom. A za nju je još tijekom 80-ih godina bilo nezamislivo da slavi s američkim, britanskim, francuskim, vojnicima”.

A onda se polako etablirao i narativ prema kojem je “iskrcavanje u Normandiji bilo i početak kraja njemačkog Reicha – pa tako i početak demokracije u Njemačkoj”.

Prvi kancelar koji je otišao na ceremoniju bio je Gerhard Schröder 2004. Danas se dolazak šefa njemačke vlade na tu svečanost više ne dovodi u pitanje. Tako da će tamo ovaj put biti i kancelar Olaf Scholz.

Ovaj put – bez Rusije

Jedno od najspornijih pitanja je već tjednima glasilo: treba li na svečanosti biti i predstavnik Rusije. To se nekad podrazumijevalo. Dan D je označio stvaranje „drugog fronta“ u ratu, što je sovjetski šef države Staljin zahtijevao još od 1941. kako bi bio smanjen pritisak na Rusiju. Sovjetski Savez je od svih sudionika u ratu pretrpio najveće gubitke s 20 milijuna poginulih.

Da bi odali priznanje sovjetskom doprinosu pobjedi nad nacističkom Nemačkom, francuski domaćini su za 60. a potom i za 70. godišnjicu 2014. pozvali ruskog predsjednika Vladimira Putina – samo nekoliko tjedana nakon ruske aneksije Krima. „Nakon 1989./90. stvorila se velika euforija u očekivanju da će u svijetu zavladati veći mir, i da će se Rusija kao demokratska zemlja priključiti zapadnom društvenom modelu“, kaže povjesničar Peter Lieb. „Ali, najkasnije 2022. godine, temeljni preduvjeti su se kompletno promijenili.”

I pored toga, francuski domaćini su htjeli na svečanost pozvati barem ruskog veleposlanika u Parizu. To se nije dopalo Washingtonu, Londonu, pa ni Berlinu. Francuzi su se potom predomislili, tako da Rusija neće imati svog predstavnika na ceremoniji. Obrazloženje Elizejske palače je glasilo: “S obzirom na rat u kojem je Rusija napala Ukrajinu i koji se proteklih tjedana dodatno rasplamsao, za to nema odgovarajućih uvjeta”.

Umjesto toga, u Francusku će otputovati ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. On će tamo odati počast vojnicima palim u operaciji Overlord s domaćinom, predsjednikom Emmanuelom Macronom, predsjednikom SAD-a Josephom Bidenom, britanskim princem Williamom, njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i drugim državnicima. I naravno s nekima od posljednjih preostalih veterana.