Veliko prijateljstvo na čelu EU-a

Kada su francuski predsjednik Charles de Gaulle i njemački kancelar Konrad Adenauer 22. siječnja 1963. potpisali Elizejski ugovor, zapečatili su proces pomirenja između dva nekadašnja "krvna neprijatelja" - i postali europski partneri.

Njemačko-francuskim Ugovorom o prijateljstvu dvije vlade su dogovorile i održavanje obvezujućih konzultacija, tijesnu političku suradnju i sveobuhvatnu razmjenu mladih. Više od 8,4 milijuna mladih Nijemaca i Francuza je do sada sudjelovalo u programima razmjene i gostovalo kod susjeda.

Čemu novi ugovor?

Točno uz jubilej Elizejskoj ugovora, predsjednik Emmanuel Macron i kancelarka Angela Merkel postigli su suglasnost oko novog njemačko-francuskog Ugovora o prijateljstvu. Zbog njegovog potpisivanja u gradu Aachenu (22.1.2019.) taj dokument se naziva i Aachenskim ugovorom. On bi prijateljske odnose dviju zemalja trebao "podignuti na novi stupanj" i donijeti i konkretna poboljšanja za građane.

Ideja o tome nije nova. Francuska strana je stalno predlagala da se ugovor obnovi iako je on tijekom godina permanentno dopunjavan novim odredbama.

Pošto Elizejski ugovor opisuje samo proces suradnje, nije ni važno to što se ne mijenja njegova suština; njegova obnova predstavlja politički signal. Berlin i Pariz žele novom etapom u međusobnim odnosima pripremiti reformu Europske unije. A intenziviranje partnerstva bi trebalo značiti objavu rata sve prisutnijem populizmu i nacionalizmu u Europi.

Šta se mijenja novim ugovorom?

Merkel i Macron u zajedničkoj izjavi govore o inicijativama na različitim političkim poljima. Tako Aachenski ugovor sadrži odredbe o proširenju programa razmjene za građane obje zemlje, produbljivanje suradnje na planu europske, vanjske i sigurnosne politike kao i jačanje ekonomske integracije koje podrazumijeva i koordiniranu ekološku i klimatsku politiku.

Izbjeglička politika nije posebno spomenuta, što znači da ona ostaje u okvirima postavljenima prvim Elizejskim ugovorom.

U zajedničkoj rezoluciji njemačkog Bundestaga i francuske Nacionalne skupštine traži se tješnja suradnja dva naroda i navode se njezini konkretni primjeri – od zajedničkih centara za stručno školovanje pa sve do njemačko-francuskog centra za umjetnu inteligenciju. Osim toga, posebnim sporazumom će biti utvrđena bolja suradnja dva parlamenta. Još jedan cilj ugovora jest da se smjernice EU-a u obje zemlje provode u djelo na isti način.

Važnost jezika

Krajem siječnja, povodom obljetnice Elizejskog ugovora, ovacije je dobio François de Rugy, predsjednik francuske Nacionalne skupštine, za svoj govor u Bundestagu koji je održao na njemačkom. Na političkoj razini ima sve više takvih signala. U 55. godini po sklapanju spomenutog ugovora, sve je više političara na važnim funkcijama koji se mogu sporazumijevati na jeziku svojih susjeda. A predsjednik Emmanuel Macron se okružio brojnim poznavateljima Njemačke.

Situacija u društvu je nešto drukčija. Broj Francuza koji uče njemački jezik nije veliki i pritom još stagnira. Za vrijeme de Gaullea je dobra polovica francuskih đaka učila njemački; danas to čini samo oko 15 posto njih. I u Njemačkoj se smanjuje broj ljudi koji uče francuski. Pored dominacije engleskog jezika, za to je "kriv" i ulazak u modu španjolskog jezika u njemačkim i francuskim školama. U novom Elizejskom ugovoru zato važnu ulogu ima poticanje učenja njemačkog, odnosno francuskog jezika.

Gospodarska suradnja

Njemačka je za Francusku najvažniji ekonomski i trgovinski partner. Dvije zemlje bi sada trebale dodatno intenzivirati suradnju na ovom području. Aachenski ugovor bi trebao stvoriti zajednički njemačko-francuski ekonomski prostor i pobrinuti se za smanjivanje birokratskih prepreka.

"Ne samo sa zajedničkim tržištem, već i sa zajedničkim regulativama u privredi te u zakonima o stečajnom postupku i firmama, sa zajedničkim temeljima za procjenu poreza za pravne osobe, pokazat ćemo da smo zajedno jači nego kada radimo svatko za sebe", rekao je za DW predsjedavajući njemačko-francuske parlamentarne grupe u Bundestagu Andreas Jung.

Želja za takvim ujednačavanjem nije nova – još su tadašnji predsjednik Nikolas Sarkozy i kancelarka Angela Merkel 2011. dogovorili da se u dvjema zemljama ujednače porezi za tvrtke, ali je ostvarivanje te ideje moralo čekati jer su postojale mnoge zapreke koje su se krile u raznim detaljima.

Ekonomska suradnja može biti i problematična, što se vidi na primjerima u njemačkom Badenu i francuskom Elzasu, gdje nema dovoljno stručne radne snage i gdje vlada velika nezaposlenost. Ta dva područja sa zajedničkom državnom granicom mogla bi srasti na obostranu korist. No, u praksi to neće biti lako.

Obrana i sigurnost

U novom Elizejskom ugovoru reguliraju se i pitanja suradnje na planu obrane i u borbi protiv terorizma. To su već teme s dugom tradicijom. Od 1989. postoji zajednička vojna jedinica – Njemačko-francuska brigada. No, od prije nekoliko godina je ona gotovo zaboravljena, jer u vojnoj svakodnevici nema gotovo nikakav značaj.

U obrambenoj politici je uvijek bilo teško postići suglasnost, jer je Francuska sklona vojnim intervencijama u inozemstvu, dok je Njemačka na tom planu mnogo suzdržanija. Sada bi se to trebalo promijeniti: Njemačka i Francuska su se obvezale na podršku jedna drugoj u slučaju oružanog napada na jednu od te dvije zemlje. Partneri prvi put namjeravaju donijeti i zajedničke odredbe o izvozu oružja.

Digitalna budućnost

Blagostanje u 21. stoljeću je organski povezano s digitalnom revolucijom. Zato dvije partnerske zemlje žele dati impulse za "digitalnu uniju". Do sada su na tržištu dominirali divovi kao što su Apple, Google ili Amazon. Njemačka i Francuska bi mogle, kao što to traže mnogi parlamentarni zastupnici, zajedničkim Centrom za umjetnu inteligenciju pokušati novcem ubranim od poreza direktno ili indirektno pomoći europskim tvrtkama.

U prošlosti su takvi pokušaji, doduše, već propadali. Kada je Google na mijeni stoljeća krenuo u svoj globalni pobjednički pohod, kancelar Gerhard Schröder i predsjednik Jacques Chrac inicirali su uspostavu njemačko-francuske internetske tražilice. Bio je to projekt Quaero iz kojeg se Njemačka povukla već godinu dana nakon te objave.