„Ako nema europskog rješenja, ostaje nam nacionalno“

DW: U brojnim zemljama se kritizira ideje Austrije da se zatvore granice u regiji, konkretno ona između Makedonije i Grčke. Mnogi upozoravaju da postoji mogućnost takozvanog efekta domina na granicama.

Sebastian Kurz: Mi smo, kao prvo, u vrlo intenzivnom kontaktu sa zemljama regije i mi razumijemo da je to izazov za sve zemlje koje se nalaze duž tzv. balkanske rute. One su do sada stalno bile samo tranzitne zemlje i njihov glavni zadatak je bio da izbjeglice što je brže moguće samo provedu od granice do granice. To je puno manji izazov nego da ste zemlja koja je cilj izbjeglica. Mi to znamo najbolje jer smo mi bili i jedno i drugo: tranzitna i ciljna zemlja. Mi rado slušamo savjete onih koji su do sada na tom polju učinili mnogo više nego mi. Ali samo jedna europska država je, gledajući odnos broja izbjeglica i broja stanovnika, do sada primila više ljudi od nas – to je Švedska. Slovenija je prošle godine primila 1.000 izbjeglica. Češka još manje. Srbija skoro da i nema izbjeglica koju su u toj zemlji zatražile azil, Hrvatska ih ima nekoliko stotina. Austrija ih je imala 90.000. Zbog toga se trudim da drugim zemljama objasnim ove stvari, kako bi one imale razumijevanja za naše napore. Mi ne možemo primiti još 90.000 ljudi. Zbog toga smo i rekli da ćemo ove godine primiti maksimalno 37.500 izbjeglica. To je mnogo više nego sve ostale zemlje duž balkanske rute zajedno. Istovremeno smo u intenzivnom kontaktu s tim zemljama jer vjerujem da se akcije moraju izvoditi koordinirano. Ako nema zajedničkog europskog rješenja, onda nam ne preostaje druga opcija u pokušaju da smanjimo priljev ljudi u Austriju.

Zemlje Balkana poput Kosova i Albanije se proglašavaju zemljama sigurnog podrijetla, a istovremeno je perspektiva ulaska u EU sve dalje. Hoće li se nešto učiniti i na tome da se tim zemljama pruži perspektiva ulaska u EU, o tome je bilo riječi ovdje u Münchenu?

Nadam se da ta perspektiva neće pasti u drugi plan. Austrija čini sve da podrži te zemlje na tom putu. Svatko tko poznaje prilike u toj regiji zna da baza za mir i sigurnost počiva na perspektivi ulaska u EU. Ako nje ne bude, onda prijeti opasnost negativnog razvoja prilika u toj regiji, a države poput Austrije, Njemačke i drugih država srednje Europe bi trpjele najveće posljedice ako dođe do takvog razvoja događaja.

Zemlje takozvane Višegradske skupine (Češka, Slovačka, Poljska i Mađarska), predlažu zatvaranje granica sve do Makedonije. Što mislite o tome?

Mi smo u intenzivnom kontaktu s državama Višegradske skupine. Austrija se vrlo dugo borila za zajedničko europsko rješenje problema, a svi pokušaji do sada su završeni neuspjehom. Mislim da je potrebna nova inicijativa i da bi smanjenje priljeva izbjeglica duž balkanske rute moglo pomoći da se dođe do zajedničkog rješenja na razini EU-a. Zatvaranje granica bi prvenstveno bio signal krijumčarima, izbjeglicama, prvenstveno takozvanim ekonomskim izbjeglicama da je Europa preopterećena i da ne možemo prihvatiti sve te ljude. To znači da bi se manje ljudi uopće upustilo na put. Drugo, mislim da bi time bitno porasla spremnost Grčke da dopusti da joj pomognemo. Stvari bi se naprečac promijenile ako Grčka ne bi bila tranzitna zemlja u kojoj se izbjeglice ne zadržavaju ni 24 sata, nego ako bi ona stavila do znanja da se ruta do srednje Europe ne može proći tek tako, što je bio slučaj prošle godine.

Ako se prihvati Vaš prijedlog kontrole granice između Makedonije i Grčke, onda bi se time pomaknula i granica Šengenske zone. Bi li to izazvalo novi konflikt s Grčkom?

Punih godinu dana smo podržavali Grčku, EU je imao razne ponude za pomoć koje nisu prihvaćene. Ako netko ima drugo rješenje ja ću biti prvi koji će to pozdraviti. Ali mi ne možemo u očekivanju velikog, konačnog rješenja stajati po strani dok ne postanemo totalno preopterećeni. Mi ne želimo nacionalni pristup problemu. Mi to ne želimo, ali smo prisiljeni na to. Drugo, mislim da je ovaj regionalni pristup problemu opet bolji nego pristup s razine jedne države. Zbog toga smo u kontaktu ne samo s Višegradskom skupinom, nego i sa zemljama duž balkanske rute kako bismo zajedničkim naporima pokušali smanjiti priljev izbjeglica. Nije moguć beskonačan prijem izbjeglica u Europi. Mislim da je puno bolje pokušati pružiti pomoć na licu mjesta u kriznoj regiji. Na primjeru Švedske smo vidjeli što se događa kada jedna zemlja postane preopterećena. Švedska je bila predvodnik u pomoći zemljama u razvoju i sada je morala smanjiti tu pomoć, a novac preusmjeriti za smještaj izbjeglica u svojoj zemlji. S novcem za uzdržavanje jednog izbjeglice u Švedskoj ta zemlja je mogla zbrinuti 30 do 40 izbjeglica u regiji. Stoga moramo odustati od politike bezgraničnog prijema izbjeglica i smanjiti njihov broj.

Ranije ste govorili o konačnom, velikom rješenju za ovaj problem. Kako bi ono moglo izgledati?

Uvjeren sam da ćemo na kraju imati rješenje na razini EU-a i za to ću se i boriti. Na kraju ćemo ponovo imati EU bez unutarnjih granica, ali samo ako imamo funkcionalne vanjske granice. Mislim da na kraju neće biti moguće da svaki izbjeglica, ili ekonomski izbjeglica sam odlučuje u kojoj zemlji EU-a će podnijeti zahtjev za dobivanje azila. Kao čovjek razumijem da to izbjeglice danas čine, ali kao političar mogu reći da taj sustav ne može funkcionirati na duže staze.