"Alaaf i živio Hitler"
15. veljače 2010
Sve do Čiste srijede (Pepelnice) obožavatelji karnevala i svi znatiželjnici oblače šarene kostime i upuštaju se u slavlje. Ove su dane od Srednjeg vijeka građani "iskorištavali" kako bi se rugali nosiocima vlasti. To je ostalo i do danas.
Sve, samo ne veselo, bilo je vrijeme karnevala tijekom Hitlerove vladavine. Kelnski povjesničari upravo su istražili tradiciju karnevala tijekom nacizma i svoje studije objavili u knjizi pod nazivom "Alaaf und Heil Hitler" ("Alaaf i živio Hitler").
Nacisti su iskorištavali svaki kulturni događaj
Uistinu su zanimljivi i šareni kostimi i kape koji su izloženi u gradskom muzeju u Kölnu. No, iza ove nadasve vesele scene krije se priča o kojoj se prije par godina nerado pričalo, kaže historičar Marcus Leifeld iz kelnskog Gradskog muzeja. Priča o umiješanosti sudionika karnevala u propagandu nacionalsocijalizma, i to ne samo u Kölnu, središtu karnevala u Njemačkoj. Leifeld i njegov kolega dr. Carl Dietmar raspitali su se i u drugim gradovima Njemačke i došli do vrlo zanimljivih informacija.
"Posjetili smo mnoge arhive. Pročitali sve javne dokumente, na primjer o fašniku u Münchenu te smo s obzirom na širinu ove teme morali pregledati i pročitati sve ikada objavljene publikacije i doktorske radove", kaže Marcus Leifeld.
Isto kao i drugi kulturni običaji, i karneval je od strane nacista iskorištavan u svoje političke svrhe. Ideološko nametanje jednoumlja funkcioniralo je na temelju jednog principa: pronaći slike neprijatelja i javno im se rugati. Upravo je zajedničko slavlje nacistima bio povod da svoje poruke mržnje prošire među građane. U govorima, pjesmama i na kolima kolona do iznemoglosti se rugalo i vrijeđalo Židove, strance i sve one koji se nisu uklapali u taj režim.
Obješene lutke Židova
"Nacionalsocijalisti svoju su ideologiju vrlo agresivno prezentirali putem karnevala. Onaj sloj društva koji nije bio dobrodošao, njega se jasno i glasno odstranjivalo iz slavlja. Od 1934. godine u cijelom Trećem Reichu postojala su antisemitska karnevalska kola na kojima su se prikazivale užasne scene. Najgora kola bila su ona iz 1938.: s lutkom koja je predstavljala obješenog Židova", priča Marcus Leifeld.
Domovina iznad svega, grupna solidarnost putem zajedničkog pjevanja i slavlja - upravo je to bio temelj koji je nacistima pružao "hranu" za svoje poruke mržnje.
Otpora bilo nije
A za političke moćnike karneval je bio važan financijski faktor, koji je trebao privući turiste. Inozemstvu i inozemnim gostima nacisti su htjeli predstaviti miran njemački narod, narod koji slavi i uživa. "To se vrlo dobro može vidjeti u tadašnjim izdanjima novina. U svakom drugom članku može se pročitati: karneval je pokrenuo gospodarstvo, fašnik je stvorio radna mjesta. A tek u godinama 1934/35/36 u članke su uvedena i karnevalska kola sa svojim propagandnim porukama", riječi su Leifelda.
Sudionici karnevala i umjetnici koji se nisu uklapali u tadašnji režim bili su pod velikim pritiskom. Suprotstavljanje protiv nadasve zlobne ideologije uopće nije postojalo. "Samo u rijetkim slučajevima. To nisu bile osobe koje su toj ideologiji pružale otpor, nego sudionici karnevala koji se zapravo nisu ukalapali. Posebno je to bio slučaj u Mainzu, u kojem je karnevalski govor vrlo tradicionalno ukorijenjen. U tim se govorima vrlo jasno iskazivala kritika na zajedništvo, Göringa i sve ostale događaje tog vremena", ističe Leifeld.
Autor: Peter Kolakowski / M. Ljubičić
Odg. ur.: S. Matić