Amerika je dobro izabrala
7. studenoga 2012Gledano sa stajališta financijske politike, predsjednik SAD-a Barak Obama uspio je izvući zemlju iz jedne recesije i izbjeći drugu. Samo mjesec dana nakon što je prvi puta postao predsjednik, potpisao je paket mjera za ekonomski oporavak od preko 787 milijardi dolara. Gospodarska situacija u Sjedinjenim Državama doduše nije ružičasta, stopa nezaposlenosti od skoro osam posto i dalje je relativno visoka, ali stručnjaci se slažu u ocjeni da bi situacija bila znatno lošija bez mjera koje je Obama bio poduzeo.
Jedan od najvećih izazova sa kojima će se predsjednik suočiti u narednom razdoblju jeste ogroman proračunski deficit od 16 bilijuna (16 tisuća milijardi) dolara. Obama se zauzeo za povećanje poreza i smanjenja potrošnje, što je, matematički gledano, jedini mogući izlaz iz dužničke krize. Nasuprot tome, republikanci se zaklinju, a to je potpisao i Mitt Romney, da ni po koju cijenu neće pristati na povećanje poreza. To je politički neodgovorno i matematički nerealno. A onaj tko od samog početka isključuje mogući pregovarački kompromis, pregovara uistinu djetinjasto.
Obama može nastaviti s reformama
Na polju socijalne politike sada može stupiti na snagu zakon o reformi zdravtstvenog sustava koji je Obama, uz velike napore, uspio progurati kroz Kongres. Drugi Obamin mandat znači da će milijuni Amerikanaca dobiti zdravstveno osiguranje te da bolest više neće dovoditi građane do financijskog sloma. Mitt Romney je prijetio da će tu odluku odmah na početku svog mandata poništiti.
Obama sada može krenuti u realizaciju i drugih zakonskih inicijativa, recimo jamstva da će i žene i muškarci za isti posao dobijati i jednaku plaću ili prava homoseksualaca da se u vojsci javno izjašnjavaju o svojim sklonostima. Kada je riječ o stavu prema doseljenicima očekuje se da predsjednik Obama slijedi humanu politiku, za razliku od republikanaca koji zahtijevaju isključenje jedne grupe ljudi koja doprinosi ekonomskom prosperitetu SAD.
Razumna politika
Ni na planu vanjske politike Obama nije uvijek povlačio prave poteze. Njegovo oklijevanje kada je riječ o demonstracijama u Iranu i krvoproliću u Siriji teško je razumljivo, ali one koji mu prigovaraju da je previše djelovao iz pozadine, treba podsjetiti na to da su ga građani SAD-a 2008. godine izabrali za predsjednika između ostalog i zbog toga što je obećao da će od Amerike, u svijetu često omraženog usamljenika, napraviti traženog koalicionog partnera. Međunarodna vojna akcija u Libiji najbolji je primjer za činjenicu da je u tome i uspio.
I posljednji argument koji nikako nije nevažan. Manje ili više je poznato kako će izgledati politika SAD na čelu s predsjednikom Barakom Obamom. On je u protekle četiri godine vladao mirno i razumno. Kako bi to izgledalo da je pobijedio Mitt Romney vrlo je teško pretpostaviti s obzirom na česte promjene mišljenja republikanaca u vezi s gotovo svim temama. Ali Sjedinjene Države trebaju predvidljivu veličinu na vrhu. S Barakom Obamom Amerikanci su izabrali upravo takvog predsjednika.