Amerika je puna Fergusona
20. kolovoza 2014Koliko Fergusona ima u Americi? Nesrazmjer u predgrađu St. Louisa je ekstreman. 21.000 stanovnika su Afroamerikanci, a gradonačelnik je bijelac, baš kao i pet (od šest) gradskih vijećnika. U policiji radi 50 bijelaca, ukupno su tamo zaposlene 53 osobe. Neredi koji su izbili zbog toga što je policajac ubio tinejdžera Michaela Browna su upravo odraz takve situacije, smatraju mnogi promatrači.
"Udio Afroamerikanaca u institucijama u Fergusonu je loš na svim poljima", kaže sociolog Darnell Hunt, direktor Centra za afroameričke studije na Sveučilištu u Kaliforniji: "Sve izgleda kao 40-ih godina prošlog stoljeća, iz vremena prije borbe za građanska prava." Je li onda Ferguson iznimka, poseban slučaj? Ne, smatra, sudeći prema provedenoj anketi, 80 posto Afroamerikanaca. Slučaj Brown otkriva brojna pitanja uz vezi rasizma u SAD-u, smatraju oni. Kada je riječ o bijelcima, samo njih 37 posto dijeli to mišljenje.
"Primjer" za ono što se događa u SAD-u
"Ferguson je primjer za što smo posljednjih godina i desetljeća vidjeli u ovoj zemlji", kaže Lexer Quamie, glasnogovornica "Leadership Conference on Civil and Human Rights", krovnog udruženja utjecajnih organizacija za zaštitu ljudskih prava.Quamie upućuje na više slučajeva kada su policajci upotrijebili oružje i ustrijelili nenaoružane Afroamerikance. Ono što je tada napunilo naslovne stranice širom svijeta jeste ubistvo 17-godišnjeg Trejvona Martina od strane jednog od pripadnika Gradske garde na Floridi, a posebno kada je odgovran za ubistvo prije godinu dana pušten na slobodu. "Mogao sam i ja biti Trejvon Martin", kazao je tada američki predsjednik Barak Obama. O tome koliko često policajci prijevremeno potežu za oružjem ne postoje pouzdane statistike. Ali, proteklih godina u javnost stalno dospijevaju pojedinačni slučajevi. Prema pisanju lijevo liberalnog magazina "Mother Jones", samo od sredine jula ubijene su četiri nenaoružane osobe crne boje kože.
"Ne čuje se, međutim, ni o jednom slučaju u kojem je ubijen tinejdžer bijele puti", kaže sociolog Hant i naglašava kako to nije slučajno. "Postoji gledište prema kojem crni muškarci predstavljaju opasnost te da njih treba držati u šahu." I činjenica je da crni i bijeli Amerikanci imaju potpuno različita iskustva u odnosu s policijom. Naprimjer u Fergusonu je prošle godine, od ukupnog broja istraga, njih 92 odsto vođeno protiv Afroamerikanaca. 93 odsto privođenih vozača su bili građani crne boje kože, iako je policija mnogo češće bijele ljude hvatala u nelegalnim radnjama (37 procenata), nego Afroamerikance (22 procenta). Ni ovaj disparitet nije posebnost Fergusona. I u Njujorku se u rutinskim kontrolama pješaka prije svega kontrolišu Latino i Afroamerikanci. U takozvanoj "Stop-and-Frisk-Praxis" u oko 200.000 slučajeva kontrolisano je svega 11 odsto osoba bijele puti.
Mit o jednakosti
"Majke i očevi crnih sinova ne mogu nikada da budu sigurni da njihova djeca neće biti maltretirana, hapšena ili zloupotrebljavana od strane policije", kaže Lekser Kejmi. "U mnogim zajednicama osoba crne puti, roditelji moraju biti sigurni da njihova djeca poznaju svoja prava kako bi preživjeli kontakt s policijom." Njihova udruženja zahtijevaju niz promjena, između ostalih i zabranu policijske kontrole na osnovu boje kože, veću kontrolu lokalnih polcijskih snaga od strane Ministartstva pravde te jačanje napora u prisustvu pripadnika ovih zajednica i u policiji.
Za sociologa Hanta su ovi poznati slučajevi policijskog nasilja prije svega simptom duboko ukorijenjenih problema. "Mi imamo crnog predsjednika, a mnogim Afroamerikancima je u ekonomskom smislu mnogo gore nego prije 20 godina." Osobe crne puti su praktično u skoro svim oblastima života u nepovoljnijem položaju: nezaposlenost je decenijama duplo veća nego kod osoba bijele puti, porodični dohodak je za trećinu manji od prosijeka na državnom nivou. A crni ljudi trostruko više žive u siromaštvu nego bijelci a četiri puta više bivaju osuđivani.
Potpomognuto medijima, govori se o mitu kako su SAD iza sebe ostavile problem rasne jednakosti, kaže Hant. "A uvijek ponovo se dogodi nešto kao u Fergusonu što nam pokaže: 'Pa čekaj malo, ovdje i dalje nešto ide loše."