Anglosaksonska rješenja za eurokrizu

Konferencija Instituta za novo ekonomsko razmišljanje (INET) kojeg financiraju George Soros i drugi američki multimilijunaši, bila je najavljena vrlo ambicioznim ciljem. U Berlinu se želio predstaviti novi ekonomski pristup nacionalnim gospodarstvima, a koji će u većoj mjeri u obzir uzimati kompleksnost stvarnog stanja. Predstavljene su mogućnosti djelovanja koje bi politika mogla primijeniti, a gotovo se sve temelji na teoriji Johna Maynarda Keynesa po kojoj država treba imati veći upliv na gospodarstvo.

Europa štedi do vlastitog istrebljenja

Konferenciju je započeo osobno George Soros, koji je iskoristio priliku za promidžbu vlastite knjige koja je objavljena i na njemačkom. Svoju aktualnu misiju ovaj milijarder, koji je svoje bogatstvo stekao burzovnim špekulacijama, vidi u spašavanju eura. On najveću opasnost za euro vidi u Njemačkoj saveznoj banci, odnosno kancelarki Angeli Merkel. Njene ideje o politici štednje odvest će Europu u depresiju sličnu onoj iz 1930, tvrdi Soros. Zapravo, smatra on, europski bi fiskalni aparat, zajedno sa sustavom koji koči daljnje zaduživanje, trebao biti promijenjen a Njemačka bi se trebala usmjeriti na isplate novca zemljama EU-a koje su u krizi.

Stoga ne čudi što njemačka kancelarka Merkel i njen ministar financija Wolfgang Schäuble nisu prihvatili poziv da sudjeluju na ovoj konferenciji i tako osobno saslušaju primjedbe na svoju politiku. A primjedbe dolaze prije svega iz anglosaksonskog ugla. Sudionici konferencije s kontitentalnog dijela Europe bili su u manjini.

Neomerkantilizmom za rast u "PIIGS"u

Jedan od njih, nekadašnji čelnik Njemačke banke Norbert Walter ustrajao je na merkantilizmu i obrani njemačke politike tgovinskog viška. Ipak, a to je opisao kao "neomerkantilizam", ovaj bi višak trebalo investirati u inozemstvu, posebno u visoko zaduženim europskim zemljama poput Grčke. Zauzvrat bi se te zemlje trebale obvezati da će uz veliku pomoć stručnjaka iz inozemstva modernizirati svoju gospodarsku i upravnu strukturu.

Iz jedne od tzv. PIIGS zemalja (Portugal, Irska, Italija, Grčka i Španjolska) dolazi i atenski profesor ekonomije Yanis Veroufakis. Slično kao i Walter on je pozvao na, kako ih je sam nazvao, "produktivne investicije" zemalja EU-a s trgovinskim suficitom u zemlje koje su se našle u krizi. Time bi se stimulirao rast gospodarstva, stvorila radna mjesta a državi omogućilo da skuplja nove poreze. Sadašnja politika štednje guši primjerice bilo kakav gospodarski rast. Umjesto da se Grčkoj daju krediti za vraćanje dugova, njoj bi trebalo dati novac za refinanciranje kreditnih instituta. Veroufakis polazi od toga da od navedenih prezaduženih europskih zemalja, Grčka u svakom slučaju neće nikad biti u stanju vratiti novac koji je dužna.

Jedna od posljedica depresije u rubnim europskim zemljama bit će i sve veća polarizacija među stanovništva zemalja zajmodavaca i stanovnika zaduženih zemalja. U tom je kontekstu na konfereniciji spominjana i dezintegracija EU-a.

Demokratski deficit u krizi EU-a

Isto je tako europskim političarima više puta predbacivano da svojim građanima ne prikazuju dovljno vjerno stanje u kojem je gospodarastvo. Umjeto toga, stalno si novim kreditnim paketima kupuju vrijeme. Alternativa bi zapravo bila ili odlučnije kročiti putem europske federacije, čime bi se prava pojedinih zemalja morala u velikoj mjeri predati u ruke središnjih europsklih institucija, a u to bi ulazili i financijski transferi. IIi pak treba ozbiljno računati s propašću eurozone.

Autor: Panagiotis Kouparanis/Snježana Kobešćak

Odg. ur.: Nenad Kreizer