Anonimni porođaj trebao bi čuvati prava majki i djece

Žene koje svoju trudnoću drže u tajnosti uvijek su očajne i same. Paniku osjećaju posebno nekoliko dana prije samog porođaja. “Znam za slučaj žene koja se iz očaja već htjela baciti s mosta, dok je jedna druga razmišljala o samoubojstvu na autocesti; tako da jednostavno skoči pred neki automobil”, navodi Gabriele Stangl. Ona je prije 14 godina u bolnici Waldfriede u Berlinu osnovala posebno odjeljenje za anonimni porođaj. U sklopu njega, postavljen je i takozvani prozorčić za novorođenu djecu kroz koji su majke svoje dijete mogle položiti i ostaviti. U zagrijanoj unutrašnjosti prostorije se nalazio spreman krevetić povezan s uređajem za alarm. Njega bi čulo osoblje, njegovatelji i medicinske sestre koji su dijete ubrzo nakon polaganja odnijeli u prostorije bolnice na daljnju njegu i brigu.

Ova mogućnost se mnogima godinama činila vrlo dobrom. Ona je pružala alternativu ženama koje iz raznih razloga svoje dijete nisu mogle ili nisu smjele zadržati. Istodobno prozorčići za novorođene činili su se svakako kao bolje rješenje od primjerice, jednostavnog ostavljanja djece pred vratima crkvenih ustanova ili bolnica gdje je postojala mogućnost da novorođenu bebu satima nitko niti ne primijeti.

Prema mišljenju učiteljice i pastorice Gabriele Stangl ovi su prozorčići u svakom slučaju činili barem neku vrstu sigurnosti ženama u nuždi. U bolnici u kojoj radi, ona savjetuje trudnice koje žele anonimni porođaj, sklapa veze između njih i liječnika kao i s uredima za usvajanje djece. “Pokušavam ženama umanjiti strahove bez da ih prisiljavam na nešto. Žene koje se nalaze u takvim situacija ne možete prisiljavati ili ih tjelesno tresti toliko dugo dok vam ne odaju svoje ime”, kaže ona.

Do sada bez pravne osnove

Međutim anonimni porođaji i spomenuti prozorčić do sada su Njemačkoj postojali bez ikakve pravne osnove. Prema njemačkom zakonu, svako dijete ima pravo saznati svoje podrijetlo. Samim time, spomenuta alternativa s prozorčićima do sada se nalazila izvan zakona, budući da djeca ovako nikada nisu mogla saznati identitet majke ili oca. Prema mišljenju mnogih organizacija, između ostalih Terre des Hommes ili pak Njemačkog etičkog vijeća, one su tako ujedno „anonimizirale i identitet djeteta“. „A to je prema zakonu zabranjeno. Ako donesete na svijet dijete, tada ste najkasnije tri dana nakon rođenja dužni prijaviti ga i navesti ime majke i oca“, kaže Michael Heuer, glasnogovornik spomenute humanitarne organizacije. Stoga njegova organizacija promjene u zakonu i legalizaciju anonimnog porođaja smatra jako dobrim.

Sačuvati prava majki i djece

Promjene u zakonu dogovorene su još u ožujku prošle godine. No, on tek sada, 1.svibnja će stupiti na snagu. Prema njemu, majke će ubuduće svoju djecu na svijet smjeti donositi sasvim anonimno, bez navođenja imena, prezimena ili adrese, i u bolnicama kao i u svim drugim medicinskim ustanovama. Jedino što će one ipak morati učiniti je da se prije porođaja prijave u neko od savjetovališta. „Trudnicama novi zakon jamči anonimnost na najmanje 16 godina. Žena svoje osobne podatke mora navesti samo osobama koji rade u savjetovalištu za trudnice, a oni su pak obavezni na šutnju i čuvanje njihovog identiteta. Tek nakon 16 godina, dijete ima pravo saznati identitet svoje majke“ stoji u jednom od priopćenja Saveznog ministarstva za obitelj. Na taj način bi trebalo biti sačuvano već spomenuto osnovno pravo svakog na poznavanje podrijetla, odnosno, identiteta majke ali i sačuvana prava majke. Nadalje, novi zakon predviđa i uvođenje posebnih telefonskih linija na kojima će žene moći dobiti informacije i savjetovanje i to na raznim jezicima: njemačkom, engleskom, turskom, arapskom, ruskom.

Prisiljene na davanje djece na usvajanje

Međutim, Gabriele Stangl ipak nije uvjerena da će žene koje se nalaze u takvoj situaciji doista koristiti ponudu anonimnog porođaja u bolnicama. „Anonimnost je jako, jako važna kada je riječ o uspostavljanju prvog kontakta. No, ako žena već od samog početka zna da će u jednom trenutku morati odati svoj identitet, najvjerojatnije mnoge neće uopće htjeti doći niti na savjetovanje a niti u bolnicu na porođaj“, kaže Stangl. Ona dodaje kako je nešto prije razgovora za Deutsche Welle nazočila jednom anonimnom porođaju nakon kojeg joj je dotična žena priznala da je o bolnicu došla samo zato što je znala da ne mora reći svoje ime. „Da sam ga morala odati, sigurno ne bih došla – rekla mi je ta žena“, svjedoči Stangl.

Drugi veliki nedostatak je „detalj“ koji također stoji u ovom novom zakonu. A to je da žene koje anonimno rađaju, svoje dijete moraju dati na usvajanje. To posebno kritiziraju suradnice Njemačkog saveza primalja. „Uopće ne mora biti pravilo da žene koje žele sačuvati svoju anonimnost istodobno ne žele ili nisu u stanju brinuti se za svoje dijete i zadržati ga. To vrijedi primjerice za sve one koje su zbog nasilja u obitelji, pobjegle u takozvane Ženske kuće. Drugim riječima, žene koje žele zadržati dijete a svoje ime žele reći samo osobi iz savjetovališta – nisu uopće uzete u obzir“, kaže Katharina Jeschke iz Njemačkog saveza primalja.

Nikada ne odbiti pomoć očajnoj ženi

Upravo iz tog razloga kao i zbog uvažavanja želja žena koje ne žele svoje ime i prezime reći nikome, pa čak niti osobama iz savjetovališta, Gabriele Stangl ne namjerava prekinuti sa svojom dosadašnjom praksom ponude potpuno anonimnih porođaja. „Sjećam se i danas kada je u bolnicu u kojoj sam radila došla jedna trudnica i zamolila za pomoć bez da ikome kaže svoje ime. Liječnik ju je poslao kući rekavši joj da s time ne želi imati nikakve veze. To je bilo strašno. I tada sam se zaklela da nikada neću odbiti pomoć niti jednoj ženi koja plačući i očajnički moli pomoć“, kaže Gabriele Stangl.